Zelengora je planina sa najvećim brojem jezera u BiH, a i šire. Ima ih osam, a deveto dijeli sa Lelijom i samo ih Durmitor ima više.

Kotlaničko ispred svih

Jezera na Zelengori su sva dostupna, automobilom ili nogom i to i onima koji nisu baš pretjerano spretni planinari: Crno, Bijelo, Orlovačko, Borilovačko (jedino vještačko), Kotlaničko, Štirinsko i Kladopoljsko jezero, te Donje i Gornje Bare.

Ova jezera su glacijalna ili lednička, ali sva imaju i svoje vlastite izvore, nalaze se na visini između 1.400 i 1.700 metara nadmorske visine, u svim je voda za piće i kupanje, puna su ribe, posebno pastrmke, duboka su između dva i 11 metara i nikada ne presuše.

Planinari Planinarskog društva Zelengora bilježe da je sve više i više posjetilaca ovih planinskih ljepota, pogotovo zbog toga što su prilično lako dostupna i što je put do njih posebno uživanje.

Po njihovim ocjenama, naljepše je Kotlaničko jezero na oko 1.500 metara nadmorske visine. Kažu da je jako je bogato ribom i to jezerskom zlatovčicom, ali da ima i obilje tritona i jezerskih puževa prelijepih vretenastih kućica. Duboko je do 10 metara i ima oblik izdužene potkovice, a iz njega se izlijeva rječica ili otoka koja nestaje u stijenama tridesetak metara dalje.

Do ovog jezera se dolazi od Foče sa Čemerna, a na internet portalima kažu da od mjesta gdje se nalazi žuti slupani stojadin vodi dvadesetak kilometara makadamskog puta koji je moguće preći automobilom i još pet kilometara koje valja prepješačiti. Cijela staza dobro je markirana, a užitak na kraju puta vrijedi svake stope! Osim malobrojnih katuna oko jezera, priroda je netaknuta ljudskom rukom.

Uz još malo šetnje moguće je vidjeti i Orlovačko i Jugovo jezero, pa Štirinsko u kojem, kažu, ribe više nema jer su navodno lokalni čobani stoku prskali nekim medikamentima i potom je prali u jezeru.

Ali Kotlaničko je, ipak, biser.

Ribolov potpuno zabranjen

Oko njega na kilometer hoda nema šume. Istini za volju, problem je vratiti se sa jezera jer je put natrag znatno teži, ali ko je jednom vidio jezero - taj umor je brzo zaboravio.

Kladopoljsko jezero je specifično po tome što je smješteno u podnožju Zelengore i Lelije pa kao da ih spaja. Nastalo je, pričaju čobani i planinari, tako što su čobani iz tog kraja posječenim stablima začepili vrtaču u koju je ponirao potočić, pa je sada dno tog jezera prekriveno balvanima, iako u njegovoj blizini ne postoji niti jedno stablo.

Ima i priča da je vojska na tom lokalitetu pravila razne manevre i testirala oružje, pa uništila sve drveće, ali je u to, s obzirom na ljepotu prirode, teško povjerovati.

U blizini Kotlaničkog jezera nalaze se i stećci, pa kome nije do vode, može da razgleda njih.

Predjeli u kojima se nalaze jezera su nedirnuti i lijepi, djeluju poput mjesečevog pejzaža, ali putnici namjernici često govore o putevima koje iskrče kamioni koji izvlače šumu, pa je lako pretpostaviti da bi se o ovim predjelima uskoro moglo prestati govoriti kao o netaknutim.

Jezerima gazduje Nacionalni park Sutjeska čija uprava brine o čistoći prirode i poribnjava neka od njih, posebno Orlovačko i Jugovo.

Ribolov je od prošle godine sasvim zabranjen zbog zaštite ribljeg fonda i neriješenih pravnih pitanja oko izdavanja ribolovnih dozvola. No kada je ribolov na ovim jezerima bio dozvoljen, smjelo se uloviti ne više od tri ribe i to ne veće od određene dužine. Priroda se i tako čuva.

Sretan put onima koji krenu put Zelengore!

foto: zelengora.net