Konjic je tačno tamo gdje treba biti, u srcu Bosne i Hercegovine, dovoljno blizu jugu, sjeveru, istoku i zapadu!  Rijeka Neretva teče kroz sam centar, a veličanstveni Prenj lebdi u pozadini grada. Atraktivan je zbog bogate prirode koja u potpunosti okružuje grad, te bogate turističke ponude za sve ljubitelje prirode, avanture i adrenalina. Sigurni smo da ste za Konjic i sve ono što nudi već čuli, ali jeste li znali legendu o njegovom nastanku?

U prastara vremena, dok su još sveci obilazili ovaj svijet, bio je, na mjestu gdje je danas Boračko jezero, gradić kojemu, nažalost, više niko ne zna imena.

Stanovnici su tom gradiću bili blagoslovljeni svakim blagom zemaljskim, ali su bili pokvarena srca i tako škrti da nisu više pazili na gostoprimstvo ni na iskrenu ljubav. Ti su ih grijesi i upropastili. Po božijoj mudroj odluci dođe jednom u taj grad neki svetac i zamoli za noćište.

Porugljivo ga bogataši otjeraju i niko mu ne htjede molbu uslišati. Kad se nakucao na svim vratima, dođe na kraju grada do kolibe jedne sirotice. Bila je to siromašna udovica, koja nije osim svoje kućice, baščice, krave i konja ništa drugoga imala, nego sina jedinca, momka u najljepšoj dobi. Majka i sin bili su Bogu odani, pobožni i milostiva srca.

Siromaha putnika prime gostoljubivo, podijele s njim svoje siromaško jelo i dadnu mu noćište.

Sutradan ujutro, kada se svetac spremao na put, rekne materi i sinu-Božjom ću pomoći da kaznim ovaj grad zbog grijeha njegovog žiteljstva. Pokupite što imate i otiđite iz ovog mjesta, što je prokleto da propadne. Idite sjevero-zapadu, pa kada dođete do rijeke, idite sve uz nju. Tamo gdje vam konj prednjim desnim kopitom triput udari u zemlju, na tom se  mjestu nastanite; Bog će vas tamo blagosloviti.

Mati i sin tako učiniše. Časom su bili daleko od grada, dok putnik ostade kod njihove kolibe. Kad se posljednji put obazru na svoju domaju, upropaste se od straha. Uz jauk i zapomaganje stanovništva propade pred njihovim očima grad u zemlju, a iz nebrojenih vrela navre jezero i ispuni tu novu kotlinu.

U isti mah im  nestade sveca s vida. Tako je nastalo Boračko jezero.Mati i sin pođu dalje sve uz rijeku Neretvu, kako im je svetac rekao.

Iza nekoliko sati iznenada im konj zastane. Udovica ga potjera riječima:- Hajde,hajde moj konjiću!, no konj ni da bi se makao s mjesta.

Odjednom udari desnim prednjim kopitom triput u zemlju. Sada vide mati i sin da su došli na ono mjesto što im je  svetac označio. Tamo si sagrade kolibu, a malo zatim oženi mati sina.

S dana su u dan napredovali, jer božji je blagoslov pratio porodicu. K njima se sada pridruže srodnici mladini i brzo tu nastane lijepo mjesto.

Izvor: konjictourism.ba