Rezultati  opsežnog istraživanja naučnika s engleskog sveučilišta u Exeteru pokazali su da boravak u prirodi, čak i u gradskome parku dva sata sedmično značajno poboljšava zdravlje i blagotvorno djeluje na naš um i tijelo, . U Japanu postoje šumske staze koje ljekari propisuju kao terapiju svojim pacijentima, a namijenjene su takozvanom „shinrin-yoku“ ili „šumskome kupanju“ radi poboljšanja zdravlja. Posebno pozitivno na zdravlje utiče ako još uz to imate društvo sa kojim nešto korisno naučite i uradite. Da bi nama priroda dala, moramo joj uzvratiti, čuvati je i brinuti o njoj. A gdje je veće zadovoljstvo od onoga kada nešto i sami učinite za nju.

Udruženje ekologa „Arboretum - Botanička bašta“, iz Sarajeva, od svog osnivanja provodilo je mnogobrojne akcije s akcentom na pošumljavanja i  čišćenje okoliša. Ono po čemu je ovo udruženje specifično je što okuplja  najmlađe stanovnike Sarajeva, učenike osnovnih i srednjih škola, profesore, edukatore koji uz rad, aktivnosti i druženje, imaju i svojevrsni čas u prirodi. Otišli su i dalje pa danas u njihovim akcijama zajedno sa djecom i nastavnicima, učestvuju i roditelji.

Azem Džino, predsjednik ovog udruženja, relativno je mlad otišao u penziju i kako je oduvijek volio prirodu i djecu, odlučio je okupiti svoje istomišljenike i pokrenuti akcije kako bi dali svoj doprinos u zaštiti okoliša. Najviše pažnje ovo udruženje posvećuje pošumljavanju. Sjeća se on kako je bilo prije rata u BiH, dosta djece je već u školama išlo na akcije pošumljavanja, od malih nogu se gradila ljubav prema prirodi. Prije rata su postojali gorani, planinari koji su dosta brinuli o tome. Misli da danas toga nema dovoljno.

- To je u ratu prekinuto, a iza rata se po tom pitanju skoro pa ništa i ne radi. Gotovo da i nema edukacije djece. Ja sam oformio udruženje sa još par prijatelja, gdje nam je glavni cilj da educiramo djecu koja će, kada porastu, nadam se, nastaviti čuvati prirodu - kaže Džino.

Smatra da je rat, osim stradanja ljudi, izazvao i veliku štetu za okoliš. U ratu se, da bi se preživjelo, moralo posjeći mnogo drveća. Misli on da se iza rata veoma malo, gotovo nimalo, posvetilo ponovnoj sadnji tog drveća te da je takvo stanje dovelo do pojave klizišta.

- Prije rata mislim da su bila jedno ili dva, sada ih imate stotinu. Nije sporno što se siječe šuma, ali kada se planski siječe, gdje se šuma sama obnavlja.  Sada je sve više zastupljena gola sječa nakon koje voda sapere svu zemlju. I tu se najčešće pojavljuju ulični potoci, nakon čega slijedi i sve ostalo. Zato mislim da bi se ogromna pažnja trebala posvetiti obnovi šumskog fonda - zaključuje Džino.

Imaju oni mnogo ideja, ali su finansije najveći problemi da realizuju sve što naume, tako da je Džino prinuđen koristiti se i vlastitim poznanstvima kako bi došli do sredstava, izveli djecu u prirodu i sve ostalo organizirali.

- Ne dozvoljavam da politika uđe među djecu, tako da mnogi od političara nisu spremni da pomognu radu udruženja ako se oni neće slikati i držati govor djeci. To ne želimo da dozvolimo. Ispočetka smo krenuli stidljivo, što bi se reklo. Prvi put sam se itekako plašio što smo poveli petnaestak djece, brinuo se hoće li se nekome nešto desiti - prisjeća se naš sagovornik početaka.

Ispostavilo se da razloga za brigu nije bilo. Došlo je do okupljanja kvalitetne ekipe koja se brinula o tome da sve prođe bez problema i da djeci bude lijepo. Mnogi profesori željeli su sa djecom provoditi vrijeme u prirodi, a što je najbitnije - djeca su presretna nakon svake akcije. Džino nabroja dio onoga što su do sada uradili, ali najvećom i najboljom akcijom udruženja smatra akciju „Sarajevo - 1.601 ruža za 1.601 cvijet“. To je akcija u kojoj su djeca zasadila 1.601 ruža u pomen na 1.601 stradalo dijete u opkoljenom gradu. Ruže su zasadili na šest lokacija, a nakon toga su za djecu organizovali izlet na vrh Trebevića, gdje im je profesor održao historijski čas o stradanju djece u ratu.

- Koristimo svaku priliku da kod djece razvijemo kulturu sjećanja na njihove vršnjake i dešavanja u ratu. 1601 cvijet je već postao memorijalni pohod, već dva pohoda izveli smo po 150-ero djece na vrh Trebevića. Obećano je da će to Kanton podržati i da će to postati tradicija, tako da će se ta akcija nastaviti i dalje. Cilj nam je ekologiju vezati i za druge stvari - priča Džino.

Kaže i da su prije godinu dana započeli akciju čišćenja Spomen-parka Vraca, ali je to Kanton preuzeo, a oni su željeli da pokažu da onaj fantastični prostor može i treba da služi omladini.

- Zato smo organizovali jednu likovnu radionicu na temu antifašizma. Tu je 30-ero djece slikalo na akrilima, na platnu, pa smo onda tu akciju, koju smo prozvali „Sloboda u srcu“, ponovili i kod spomenika ubijenoj djeci u Velikom parku, a završna je bila na Trebeviću prije dvadesetak dana. Idemo u raznim pravcima, ali je ekologija uvijek u centru - pojašnjava Džino svestranost njihovih akcija.

Kako je grad u kojem djeluju jedan od najzagađenijih u Bosni i Hercegovini, misli da ima previše stručnjaka koji „sad iznose ovo, a sad ono rješenje“. On je jasan -  najbolje rješenje je što više drveća zasaditi, ali i tu vidi određene probleme.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Smatram da bi se mnogo toga popravilo da se dozvoli sadnja, ali problem su nadležnosti. Imate, recimo, Veliki park, jedan komadić zelene površine koji je ostao, gdje se ne zna čija je nadležnost. Nemate adresu kojoj se trebate obratiti da vi u gradu zasadite neko drveće. A sa druge strane vam to ne dozvoljava ni građevinski lobi, koji želi da u gradu ne bude ni travke, a ne drveta. Danas je veća kazna ako vi u parku zasadite drvo nego kada neko posiječe već izraslo - ogorčen je Džino.

Bez obzira na to, misli da se, kada je u pitanju svijest građana, ipak promijenilo nabolje, ali da se non-stop nailazi na neke zidove, pregrade, koje je veoma teško preći. Nada se da će djeca dosta doprinijeti promjenama kod svojih roditelja.

- Radimo sa desetak osnovnih škola i već vidimo par škola da napreduju u zadnjih par godina, mnogo se više pridaje važnosti tome da sama djeca dolaze do ideja da sami rade neke stvari. U svemu tome se ništa ne može bez podrške države, i kroz zakone i kroz finansije i ostalo - poručuje naš sagovornik.

Nema tipkanja

Do sada je Udruženje ekologa organiziralo nekoliko akcija nazvanih „Porodično pošumljavanje“. Udruženje, u saradnji sa Sarajevo-šumama, obezbijedi dovoljan broj sadnica i alata, a roditelji, zajedno sa djecom, dođu na odabranu lokaciju. Tada za sve učesnike imaju samo jednu molbu, a to je da se mobiteli ne koriste!

- Tu se stvarno provede jedan fantastičan i lijep dan u druženju sa djecom. Još jednu stvar smatram svojom velikom pobjedom u ovim akcijama: do sada sam više od 2.000 učenika osnovnih škola izveo na planinu. Nisam primijetio da dijete uopšte tipka na mobitelu. Čak sam ih nekada i sam upozoravao da ispod vodopada na Skakavcu  naprave selfie. Zato smatram da djecu treba što više izvoditi u prirodu i udaljiti od mobitela, tableta... - savjetuje Džino.