Reciklirati možemo 90% otpada kojeg napravimo ili imamo u kući. Osvrnite se i reciklirajte, potrebno je samo malo organizacije. Ako se želite uključiti u zaštitu prirode i okoliša, a ne znate gdje započeti, jedna od najosnovnijih stvari je upravo recikliranje otpada

U Federaciji BiH 2012. godine stupio je na snagu Pravilnik o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom, koji obavezuje sve privredne subjekte da se u svom poslovanju bave stavljanjem ambalaže na tržište da ispune ciljeve za reciklažu. Samo pet posto otpada reciklira se u BiH, a s obzirom na to da količina otpada svakodnevno rapidno raste, upravljanje njime predstavlja jedan od gorućih problema u državi.

Domaćinstva u Berlinu

Tako, naprimjer, prosječan građanin BiH troši oko 1000 plastičnih kesica godišnje. Odbačene kesice uglavnom završe na divljim deponijama ili se spaljuju. Pri spaljivanju četiri plastične kesice potroši se onoliko kiseonika koliko je potrebno čovjeku za jedan dan, što govori o opasnosti korištenja i spaljivanja plastike. O tome govori i podatak da razgradnja različitih proizvoda od plastike traje od 100 do 1000 godina.
Mnoge zemlje u svijetu su odavno organizovale sakupljanje, otkup i recikliranje plastike, tako da se uveliko zarađuje na ovoj sekundarnoj sirovini. Primjer znatne koristi od recikliranja plastike je podatak iz Njemačke (2001. godina). S ušteđenom energijom korištenjem stare plastike moglo je 1,8 miliona domaćinstava u Berlinu da se snabdije električnom energijom 130 dana. U novcu, ta ušteda je iznosila 523 miliona maraka!

Unazad 20 godina, japanska industrija počela je sa proizvodnjom strojeva koji mogu prerađivati miješani i onečišćeni otpad za proizvodnju artikala koji se koriste kao zamjena za drvo i beton. Početkom 1975. godine bilo je u radu u Japanu više od 20 takvih strojeva, koji proizvode oko 40.000 tona gotovih proizvoda godišnje. Postupak više nalikuje lijevanju nego li uobičajenim postupcima oko plastičnih masa. Primjenjuje se vrlo nizak pritisak, što omogućuje korištenje jeftinih kalupa, nekada i od aluminijuma. Izrađeni proizvodi uglavnom služe kao zamjena za drvo jer su jeftiniji i otporni na vatru, atmosferske uticaje, gljive, kukce, a mogu se obrađivati alatom za obradu drveta. Otpad koji ulazi u takav stroj mora sadržati 80% termoplasta (PVC, polietilen, polistiren, najlon i dr.), a ostalo može biti papir, alu-folija, blato, pijesak, itd. Kako se plastika proizvodi od prirodnih resursa, nafte i zemnog gasa, mora se paziti i na ove zalihe.

Šta sve može

Recikliranje je postupak sakupljanja odbačenih proizvoda, razvrstavanje i njihovo pretvaranje u nove materijale za izradu novih proizvoda slične ili iste namjene. U recikliranje spada sve što se može ponovno iskoristiti, a da se ne baci. Riječ recikliranje je nastala iz riječi RE + CYCLE = ponovno kruženje.

Postoji puno proizvoda napravljenih od materijala i sirovina koje možemo reciklirati, kao npr. proizvodi napravljeni od plastike, metala, papira, kartona, stakla… Neke sirovine, materijali, odnosno proizvodi nisu biorazgradivi i ne mogu se reciklirati, te se za njih moraju pronaći biološke zamjene.

Kada u vlastitom ormaru imamo višak odjeće ili npr. cipele koje više ne želimo nositi, možemo ih pokloniti. To je jednostavan i odličan primjer reciklaže.

Odličan primjer, a ujedno i najstariji oblik recikliranja je kompostiranje. Kompostiranje je postupak biološke razgradnje organskih materijala čime se biološki otpad smanjuje, a kao rezultat toga nastaje kompost koji sadrži humus i druge hranjive tvari spremne za ponovnu uporabu. Svaki vrtlar zna da je najbolje gnojivo za vrt upravo kompost.

Reciklirati možemo 90% otpada kojeg napravimo ili imamo u kući. Osvrnite se i reciklirajte, potrebno je samo malo organizacije. Ako se želite uključiti u zaštitu prirode i okoliša, a ne znate gdje započeti, jedna od najosnovnijih stvari je upravo recikliranje otpada.

Recikliranje automobila

Još donedavno, vlasnici starih, dotrajalih i nefunkcionalnih vozila ostavljali su svoje olupine po cestama, šumama, livadama te na taj način nagrđivali prirodni sklad i onečišćavali okoliš. Danas je, na svu sreću, sve manje automobilskih olupina bačenih uz puteve i putiće.

Početkom masovne proizvodnje i stvaranjem otpada od automobila kojim je istekao vijek trajanja, javila se ideja da se određeni dijelovi takvih automobila mogu ponovno iskoristiti. Posljednjih godina su sve veće korporacije i eminentni subjekti automobilske industrije preuzeli na sebe odgovornost te počeli proizvoditi automobile koristeći dijelove koji se daju potpuno ili djelomično ponovno iskoristiti, odnosno reciklirati i na taj način doprinijeli smanjenju zagađenja okoliša te istovremeno omogućili zapošljavanje velikog broja radnika u djelatnosti recikliranja otpada. Ukoliko ste zbog dotrajalosti ili velikog oštećenja odlučili reciklirati vlastiti automobil ili znate lokacije nekoliko olupina koje nagrđuju prirodu te onečišćuju okoliš, tada trebate znati sljedeće: 

Predajom automobila ovlaštenom obrađivaču, osim financijske dobiti, osiguravate i recikliranje 80 % dijelova koji odlaze u daljnju proizvodnju.

Reciklaža autoguma

Ako bi automobilske gume bile ostavljene na jednoj hrpi, u zavisnosti od kvalitete, bile bi na istom mjestu i za 2.000 godina. Zato ih se rješavamo vatrom, a zbog sagorijevanja u velikoj mjeri na taj način zagađujemo zrak. Zato se danas sve više guma koristi za reciklažu. Postupak je sljedeći: Guma se prvo izreže na sitne komade, zatim ubaci u reaktor i zagrijava na temperaturi između 350 i 400 stepeni. Tada ona prelazi u plinovito stanje, a plin dalje, putem cijevi, putuje kroz spremnike sa hladnom vodom. U njima prelazi u tečno stanje, te se dobija pirolizno ulje. Ovo ulje se dalje obrađuje kako bi se odvojila fosilna goriva i ostali korisni elementi. Sve što ostane nakon procesa je plin koji se vraća nazad u reaktore i koji preuzima ulogu zagrijavanja, tako da ovaj sistem nakon jednog sata postaje samoodrživ. Iskorištenost gume je 100%. Sve što ostane nakon reciklaže ide ponovo u upotrebu. Nakon reciklaže, 40 posto gume biva pretvoreno u dizel, a pet posto u benzin. Blizu 30 posto postaje karbon koji se najčešće koristi u autoindustriji i kozmetičkim preparatima, a 10 posto pretvara se u čelik topljenjem žice iz gume.

Recikliranje PET-a

Da bi iz PET-a nastao novi proizvod, iskorištene PET boce se odvojeno odlažu u adekvatne kontejnere, kako bi ih bilo lakše prikupiti. Ovako prikupljene PET boce se zatim transportuju u sortirnicu, gdje se razdvajaju od ostalih materijala, presuju u bale i transportuju u fabrike za reciklažu. U fabrici se debalirane boce peru i usitnjavaju u komadiće. Komadići se ponovo peru, suše i pakuju. Proces reciklaže počinje kada ovako usitnjeni komadići idu u proces proizvodnje, u kojem se dobijaju novi proizvodi, kao što su odjeća, jastuci, tepisi, nove boce i niz drugih proizvoda. Na ovaj način se čuvaju prirodni resursi, a životni vijek deponija se produžava.

Toneri za printere

Donošenjem starih i istrošenih tonera za printere u prodavaonice ili servise specijalizirane za takve vrste elektroničkih uređaja i opreme, oni će tamo biti pravilno zbrinuti. Neki ovlašteni sakupljači tonera nude i zamjenu „staro za novo“ ili daju određene popuste na kupnju, prilikom donošenja istrošenih tonera.

Kako se reciklira papir?

Papir ima nekoliko faza prerade od iskorištenog papira do recikliranog, novog papira, nakon što se papirni i kartonski ambalažni i ostali otpad odlože u odgovarajuće kante za odvojeno odlaganje otpada. Papirni otpad može da se reciklira najmanje sedam puta. Papir se prvo potopi u kašastu smjesu, u koju se ubacuju mjehurići vazduha. To je postupak flotacije, pri kojem štamparske i druge boje ostaju na površini, na pjeni, koja se zatim odstranjuje. Tako očišćena kašasta smjesa se koristi za pravljenje recikliranog rotopapira, koji se zatim siječe na željene veličine i spreman je za upotrebu. Kartonska ambalaža i novine se uglavnom prave od recikliranog papira.

„Zelena tačka“ u Bosni i Hercegovini

Nakon što je ispunio visoke kriterije koje propisuje krovna evropska organizacija PRO EUROPE, čije je sjedište u Briselu, te nakon što je ispunio kriterije od strane međunarodne revizorske kuće, Ekopak je u decembru 2013. godine primljen u ovu organizaciju, što je verifikovano potpisivanjem ugovora Ekopak – PRO EUROPE. Na taj način je Ekopak postao 32. članica, a Bosna i Hercegovina 32. zemlja u ovom velikom sistemu. Ekopak je time postao ekskluzivni davatelj prava na korištenje znaka „Zelena tačka“ za tržište Bosne i Hercegovine.

Ekopak omogućava svim svojim klijentima besplatno korištenje znaka „Zelena tačka“ na proizvodima, čime dokazuju da je njihova ambalaža uključena u sistem preko Ekopaka, koji ima dozvolu Federalnog ministarstva okoliša i turizma i koji je ovlašten od PRO EUROPE, odnosno dokazuju da kroz plaćanje naknada Ekopaku za ambalažu finansiraju transparentan, dugoročan i održiv sistem upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom u Bosni i Hercegovini, po uzoru na najefikasnije sisteme zemalja Evrope.

Članstvom u PRO EUROPE, Ekopak omogućava i olakšava svojim klijentima uvoz i izvoz proizvoda sa „Zelenom tačkom“, te upoznaje kompanije sa kriterijumima koje moraju ispuniti kako bi mogle da koriste ovaj znak na svojoj ambalaži.

Da li znate

Recikliranje je ključno za čuvanje energije i zaštitu okoliša. Kada je konkretno ambalažni otpad u pitanju, znate li da:

• jedna reciklirana limenka može sačuvati energiju dovoljnu za napajanje televizora tri sata
• jedna reciklirana staklena flaša bi mogla sačuvati energiju dovoljnu za napajanje kompjutera tri sata
• jedna reciklirana plastična flaša bi mogla sačuvati energiju dovoljnu za napajanje sijalice od 60 vati tri sata
• 70% manje energije je potrebno da se reciklira papir u poređenju sa proizvodnjom iz sirovina.