Portal hia.com objavio je intervju sa Dagmar Meneghello (76),vlasnicom Palmižane, novinarkom, galeristicom, kolekcionarkom i mecenom. Željela je Dagmar  putovati, upijati druge i drukčije kulture, ali ljubav je bila presudna, pa je prije mnogo godina odvela na mjesto o kojem nikada nije ni pomislila niti sanjala - na pusti otok Sveti Klement, uvalu Palmižana nedaleko od Hvara. 

- Palmižana nije bila moj životni izbor. Ni najšira maštanja u mom budućem životu nisu doticala život u prirodi, jedina džungla koja je dolazila u obzir bila je džungla asfalta, život u velikim gradovima, prepun ljudi i događanja, strke, automobila, tramvaja, kafea, kina, izložaba, malih i velikih pozornica, diskusija o svemu i svačemu u dimu cigareta i isparavanju mnoštva. Planirala sam život u stalnim putovanjima- priča Dagmar. Nije bila spremna prihvatiti život izvan svih civilizacijskih puteva, život zatočenice na nekom malom bespuću okruženom morem. Ali je prihvatila zbog ljubavi.

Iz tog bijega od bespuća  rađa se vizija o Palmižani kao umjetničkoj Meki, o čemu  Dagmar kaže:

.- Palmižana je bila u vrijeme mog prvog posjeta, 1965., zastrašujuća, zapuštena, bez dovoljno ruku za održavanje,  propadanje se vidjelo svugdje. Bila je jednostavno  bez ijedne civilizacijske tekovine, bez sanitarnih čvorova, u stalnoj nestašici vode, živjeli su od kišnice iz cisterni, a na Palmižani kiša je bila rijetkost. Navečer osvijetljena svijećama ili plinskom lampom ribara.

 Godinama je Dagmar svoj otok strpljivo pretvarala u zemaljski raj za umjetnost i umjetnike, ali i turiste željne doživljaja kojima bi redovito dolazak na njen otok značio ne samo egzotično ljetovanje već i svima nama toliko potrebno poniranje u sebe same i vlastiti unutarnji svijet. Dagmar je za svoj tako poseban i specifičan doprinos turizmu i očuvanju hrvatske kulture i baštine nedavno dobila Nagradu za životno djelo na ZagrebTourfestu – svjetskom festivalu turističkog filma u Zagrebu, koji pod pokroviteljstvom HTZ-a organizira Spomenka Saraga, direktorica Balduči filma.

 S dodjele Nagrade za životno djelo za doprinos kulturnom turizmu

- Glad tijela, odsustvo i najvažnijih civilizacijskih pogodnosti ljudsko tijelo može otrpjeti. Glad  i neishranjenost duha i duše katastrofalan je, i ta upravo fizička bol pretvara se u bolest kojoj nema lijeka. Čovjek nije biće stvoreno da živi u izolaciji ... Kako bih preživjela i ostala na pustom otoku bez struje, vode i ostalih civilizacijskih blagodati, bez ljudi i događanja morala sam se okrenuti umjetnosti - kaže Dagmar, koja je pola stoljeća, od nenastanjene hvarske otočke enklave stvarala svjetski poznati brend hrvatskog kulturnog turizma, otok umjetnosti. Pozivala je umjetnike u svoj dom, prezentirala njihovu umjetnost svjetskim moreplovcima, stvarala impozantnu kolekciju artefakata nadahnutih ljepotom mora i obala, jedinstvenu i osebujnu zbirku Mediterana.  

Njezin životu na Palmižani nalik je na romanesku o mladoj i uspješnoj novinarki koja odjednom napušta metropolu i odlazi na udaljeni otok, zbog ljubavi, a kad saslušate njenu priču  ni cijeli roman ne bi bio dovoljan.

Cijeli intervju sa ovom jedinstvenom, neobičnom, kreativnom i vrijednom ženom čitajte OVDJE