Tekst i foto: Asmir Kruhović

19.08.2018: Gampaha, botanička bašta

Gampaha je mjesto od oko deset hiljada stanovnika, udaljeno dvadesetak kilometara od aerodroma u Colombu. Nekoliko stvari privlači pažnju: neobična skulptura isprepletenih igrača odbojke, stara željeznička stanica iz 1866. (koju su napravili Britanci za vrijeme kolonijalne vladavine), veliki budistički hram u centru grada. Ipak je najzanimljivija botanička bašta koju su takođe uspostavili Britanci, još 1876. Cijena ulaznice za domaće stanovništvo je 0,60 KM, a za strance 15 KM. Moraću provjeriti kako se može dobiti državljanstvo.

Botanička bašta je čudesno lijepa, sa brojnim šetnicama, drvoredima i cvijećem raznih veličina, boja i oblika. U sredini je i oveće jezero, po kojem se bešumno kreću plastični bijeli čamci u obliku labudova. Visoke i vitke palme izgledaju prozračno i nestvarno, trepere na suncu poput holograma. Bojim se promijeniti ugao gledanja da ne bi nestale. Na manjim visinama, razne vrste džinovskih paprati se međusobno bore za više svjetlosti, pokušavajući izbaciti svoje ogromne okrugle, narezane listove što više iznad drugih...

Sve je tako veliko, bujno i snažnih boja, da naše bilje izgleda neusporedivo skromno i jednostavno. Već sto trideset godina ljudi ovdje postavljaju granice nezadrživoj želji tropske šume za rastom i širenjem, stvarajući lijepe i skladne oblike. Šetnja ovim stazama je ljekovita, izaziva osjećaj da je nekad izgubljeni red ponovo uspostavljen. Treba obrađivati svoj vrt, kako je govorio Voltaire. Na izlazu iz botaničke bašte je golema, tridesetmetarska statua Bude, sa bijelim kamenim licem i zagonetnim osmijehom.

22.08.2018: Negombo, riblja pijaca

Negombo je mjesto na morskoj obali, udaljeno tridesetak kilometara od Colomba. Grad ima veliku pješčanu plažu i brojne zanimljivosti, tako da je jedno od glavnih turističkih središta Šri Lanke.

Riblja pijaca otvara se rano ujutro, s povratkom prvih ribara iz noćnog lova. Desetine malih katamarana pristižu na obalu, dok im pritrčavaju brojni muškarci i žene da pomognu izvući mreže sa ulovom. Zvukovi i slike stvaraju atmosferu za koju se čini da svaki čas može skliznuti u ludilo: galama ribara koji pokušavaju uhvatiti ritam za izvlačenje brodica, vjetar koji šišti i razbija more u obližnje stijene, povremeni bljeskovi riba koje u velikim lukovima frcaju iz mreža, kreštanje vrana koje nadlijeću u valovima... U pozadini je malo ribarsko naselje, sa starim oronulim kućicama i razbacanim ribarskim mrežama, korpama i buradima. A na ogromnoj pješčanoj površini ispred naselja poredane su razne vrste riba na velikim pravougaonim mrežama, usoljene i spremne za sušenje. Iz daljine izgledaju kao obrađena polja, precizno isparcelisana i zasađena neobičnim, blještavim biljkama.

Dio pijace u kojem se prodaje svježa riba mnogo je sređeniji: na stolovima su uredno poredane tune, skuše, sabljarke, raže, ajkule, rakovi, džinovske sipe... Stalno ih peru ili posipaju ledom, tako da mirisa gotovo i nema. Odmah uz pijacu je stara kamena utvrda koju su podigli Holanđani; sada se tu nalazi državni zatvor. Na samom ulazu je velika figura Isusa sa široko raširenim rukama. Tabla sa natpisom da se radi o zatvoru, napisana na obavezna tri jezika i alfabeta (sinhaleškom, tamilskom i engleskom), udaljena je svega nekoliko metara, pa sve izgleda pomalo nadrealno. Napuštajući ovo mjesto, gledao sam kako se stražari prepiru sa ženama koje su došle u posjetu zatvorenicima i kako se nakratko sklanjaju da puste unutra nosače sa tri prepune korpe riba.

25-26.08.2018: Kandy, Esala Perehera

Kandy je stari grad u kojem su nekad stolovali kraljevi Šri Lanke. Nalazi se u planinskom pojasu u unutrašnjosti ostrva, udaljen nešto više od sto kilometara od aerodroma u Colombu. Vožnja autobusom, zbog stalnog ubrzavanja i kočenja, traje oko tri i po sata. Cijena karte je 1,66 KM, tako niska da sam bio siguran da je kondukter pogriješio. Još nekoliko stvari je u Šri Lanki zaista neobično jeftino – slanje SMS poruke košta 0,002 KM, a minuta razgovora u lokalnoj mobilnoj mreži 0,02 KM. Za pristojan ručak u javnim ustanovama (npr. rižu sa dodacima i komadom piletine) plaća se 1,30 KM, za šišanje 1,50 KM.

Grad se nalazi na oko petsto metara nadmorske visine, pa je 3-4 stepena hladniji u odnosu na primorske gradove. Zbog okolnih planina temperatura još više padne noću, te postane vrlo ugodno za spavanje. U centru grada je veliko jezero, sa malim ostrvom u sredini. Oko jezera je uređena šetnica, duga oko tri kilometra. Jezero je puno ribe (ribolov je zabranjen), ali i ogromnih guštera zastrašujućeg izgleda, od kojih neki dostižu dužinu od 3-4 metra.

I ovdje vlada veliko religijsko šarenilo, tako da je grad pun budističkih hramova, crkava i džamija. Jedna od centralnih gradskih džamija (sagrađena 1913.) je sva prekrivena šahovnicom - crvenim i bijelim kvadratićima. Na brdu iznad grada je ogromna bijela statua Bude u sjedećem položaju. Crkve su brojne i raznovrsne, ali ne tako velike i raskošne kao u Negombu. Na većini njih je neki citat iz Biblije. Razmišljam o onom: “Qui habet aures audiendi audiat.” “Ko ima uši da čuje, nek čuje.“

Odmah pored jezera je jedan od najsvetijih budističkih hramova, gdje se još od četvrtog vijeka čuva Budin zub. Prema budističkoj legendi, smatra se da posjedovanje tog zuba ukazuje na božansko pravo na upravljanje kraljevstvom. U Šri Lanku ga je donijela princeza Hemamali, sakrivši ga u kosu. Svakog jula ili avgusta, što zavisi od toga kada pada osma noć punog mjeseca te godine, ovdje se održava veliki festival (“Esala Perehera“), u kojem učestvuje na stotine slonova i oko tri hiljade svirača i plesača. Imao sam sreću: ove godine osma noć punog mjeseca padala je u subotu, 25. avgusta, te je to bio i glavni razlog mog dolaska ovdje.

Već oko pet sati popodne bilo je skoro nemoguće prići centralnim ulicama. Masa se stiskala uz postavljene metalne prepreke, a iz svih pravaca su pristizale nove kolone. Uslijedilo je dugo čekanje. Oko pola deset naveče, pojavili su se prvi slonovi, bogato ukrašeni šarenim prekrivačima, sa mnoštvom sitnih pločica i kamenčića koji se presijavaju pod mjesečinom i svjetlima baklji. Na glavama su im posebno sašivene kape sa treperavim lampicama raznih boja. Iza svakog slona najprije idu stražari sa zastavama, a zatim se pojavljuju grupe od pedesetak plesača i žonglera sa bakljama. Ritmovi bubnjeva se naizmjenično ubrzavaju i usporavaju, dok zurle psihodelično vrište jednoličnim tonovima. I tako u krug, povorka prolazi kroz mnoge ulice, dok cijeli grad polako pada u kolektivni hipnotički trans. Na vrhuncu proslave, oko ponoći, pun mjesec je skoro tačno u zenitu iznad naših glava.

Ovakav spektakl privlači veliki broj posjetilaca, koji od ranih jutarnjih sati sjede ispred izloga po ulicama kojima će se povorka kretati. Za budiste ceremonija ima i veliku religijsku važnost. Očekivano, puno je i turista. Pored mene je grupa Kineza koja se ludo zabavlja, par Amerikanaca sa profesionalnom fotografskom opremom, nekoliko Nijemaca, jedan mladi francuski par. Djevojci je na leđima istetovirana riječ “mudrost“, na ćiriličnom pismu.

Naredni dan nakon festivala sam se spustio opet do jezera. Slike su slične onima prethodnog dana: slonovi ispred hrama koje dodiruju radoznali turisti, stolovi puni cvijeća za Budu svih mogućih boja, zlatna kupola koja blješti iznad jezera. Ljudi su i dalje sjedili po trgovima, po trotoarima i ispred izloga: završna parada planirana je za popodne tog dana. Kako me čekao dug put natrag, a nekoliko stotina hiljada ljudi se takođe planiralo vratiti u svoje gradove, odlučio sam otići ranije.

Par sati iza podneva sam uspio ući u prepuni autobus i nekako izdržati put do Raddolugame. Kad sam izašao sa stanice, nebo je već bilo prekriveno stotinama šarenih zmajeva. To je ovdje omiljena igra djece i odraslih; u predvečerje brojne porodice izlaze na trgove i parkove da uživaju u vijuganju šarenih repova od papira. Prošao sam pored crkve “Our Lady of Lourdes“, ispred koje je veliki vrt sa palmama i još jedan golemi kip Isusa sa raširenim rukama. U krugu od stotinjak metara su džamija i budistički hram, na otprilike jednakoj udaljenosti od crkve. Dok sam se penjao po zadnjoj dionici ceste koja vodi u vrt ispred hotela, miješali su se zvukovi ezana i molitvenog pojanja budističkih redovnika. Pojavio se i mjesec koji je izgubio svoj savršeno okrugli oblik: počela je faza opadanja. Za tačno 12 lunarnih mjeseci čeka nas nova Esala Perehera.