Piše i fotografiše: Dženan Buzadžić

Izašao iz utrobe Zemlje, prekriven bujnom raznolikom vegetacijom dočekao prve doseljenike prije 500 godina. To je zeleni dragulj na Atlantiku idealan za odmor od savremenog načina života.

Gdje je i zašto Madeira

Ljubav prema otocima i specifičnosti života na njima je osnovni razlog odabira Madeire za našu destinaciju za odmor 2016. Mada su tu i činjenice da je na tom arhipelagu vulkanskog porijekla u Atlantskom oceanu rođen jedan od najboljih fudbalera današnjice Christian Ronaldo, kao i raskošnost biljnog svijeta koja se često reklamira kao najljepši dio Europske Unije.

Arhipelag je otkriven slučajno početkom 15. vijeka kada su dva portugalska moreplovca skrenula s kursa i tu našli spas od jake oluje. Od tada počinje naseljavanja Madeire moreplovcima, pripadnicima višeg staleža i kažnjenicima. Prvi su jednostavno koristili priliku da se udome u novom i egzotičnom mjestu, drugi u namjeri da uživaju u idealnoj klimi i eventualno počnu iskorištavati prirodna bogatstva, dok su treći bili besplatna radna snaga za ostale.

Počelo se proizvodnjom šećera što je omogućilo Madeira da krajem 15. vijeka. bude lider u trgovini šećera. Blaga klima i brdovit krajolik odgovara uzgoju vinove loze tako da Madeira od kraja 17. vijeka postaje poznata po proizvodnji kvalitetnog vina. Uskoro dolaze neizbježni Englezi da kratko uživaju u šećeru, vinu i odličnoj klimi, nakon što preuzimaju upravu nad arhipelagom. Portugal uspostavlja ponovo kontrolu početkom 19. vijeka. Madeira 1978. godine dobija i svoju regionalnu upravu, grb i zastavu.

Seoski turizam na otoku

Dolazak na Madeiru uglavnom ide preko Lisabona gdje nekoliko letova dnevno Air Portugal (TAP) prevozi turiste na aerodrom Funchal, glavni grad Madeira arhipelaga. Aerodrom je na samoj obali pa slijetanje može biti „zanimljivo“ zbog vjetrova sa oceana. Zato se najbolje prepustiti lokalnim kompanijama i pilotima koji najbolje poznaju vremenske (ne)prilike. Nakon mirnog slijetanja izlazimo iz zgrade aerodroma i prepuštamo se ugodnoj klimi. Prosječna temparatura je oko 20 stepeni sa visokom vlagom u zraku. Nakon kratke administracije preuzimamo auto od rent-a-car agencije i krećemo do naše krajnje destinacije na sjeveru otoka.

Prilikom pretraživanja opcija smještaja odlučimo se za malo selo Porto Moniz na krajnjem sjeveru otoka. Malo riskantno za prvi put. Ali isplatilo se. Mali hotel na obali Atlantika. Soba sa velikim portalom i pogledom na Atlantski ocean i konstantnim zvukovima valova koji se obrušavaju na vulkanske stijene ispod našeg apartmana. Administracija arhipelaga se odlučila ovaj dio otoka promovisati i rasteretiti uvijek posjećeniji južni dio otoka. Iskoristili su prirodne bazene od davno osušene lave i napravili kompleks bazena koji je siguran za kupanje. Pri tome možete uživati u zvukovima i prizoru velikih valova.

Porto Moniz ima lijepu uređenu obalu sa nekoliko ugostiteljskih objekata kao i tvrđavu sa akvarijumom gdje najviše uživaju najmlađi. U blizini je nekoliko prodavnica i suvernirnica. Ukratko, idealno mjesto za familijarni odmor od hektičnog života u velikim gradovima i posla uz razne ekrane. Brzo smo ušli u rutinu sa lokalnim mjestom za jutarnju kafu, šetnju, kupanje u prirodnim bazenima i vinom na balkonu uz zvijezde i zvukove oceana.

Put u središte otoka lava tunelima

Naravno, teško da možemo ostati na jednom mjestu više od par dana. Otok je geološki mlad i nastao je vulkanskom aktivnošću. To je vidljivo na svakom koraku gdje se vide crne magmatske stijene na kojima se u unutrašnjosti razvila raznolika vegetacija. Madeira je prije dolaska prvih doseljenika bila prekrivena bujnom vegetacijom i šumom. Tako je i dobila naziv. Madeira na portugalskom znači drvo.
Odlučili smo se prvo saznati više o geološkoj prošlosti Madeire. Idealno mjesto za to je mreža podzemnih tunela São Vicente Caves. Tu su prolazile zadnje količine magme iz zemljine unutrašnjosti na putu ka površini prije oko 890.000 godina. Sama vožnja od Porto Moniz je dobar uvod. Većina puta uz sjevernu obalu otoka je tunel. Uz sigurnosne upute kako se ponašati pod zemljom, ulazimo u kompleks. Sa malom djecom, slično kao u pećini, neophodna je adekvatna odjeća i obuća. U papučama i majicom kratkih rukava manje uživate a više pravite problem sebi i grupi. Srećom, imamo iskustva iz Biambara.

Nakon uvoda vodiča ulazimo u kompleks. Veličina je idealna za obilazak, tako da i najviši mogu ući i razgledati mrežu koja se proteže u nekoliko stotina metara otvorenih za turiste. Temperatura se snižava kako ulazimo dublje. Vodič nam objašnjava kako je lava pronalazila put do površine. Magma je probijala sebi put kroz još mlade stijene gdje su tuneli nastajali tamo gdje je bio najmanji otpor. Na putu prema oceanu se naglo hladila. Tu je formirana malu dolinu Sao Vicente koja završava sa crnom šljunkovitom i na mjestima pješčanom plažom. Gdje je nekada prolazila magma sada je svoj put pronašla voda koja se spušta sa vrhova otoka i kroz dijelove tunele do oceana. U pojedinim dijelovima smo vidjeli i prirodne bazene sa vodom.
Negdje pri kraju obilaska ulazimo u prostorije gdje gledamo multimedijalne prezentacije o vulkanskim aktivnostima i slušamo priču o nastanku arhipelaga. Poučno i za odrasle a posebno zanimljivo i zabavno na najmlađe. Vulkani i destrukcija oko njih ulijeva strahopoštovanje svima pa se činjenice lakše pamte. Nakon izlaska iz zemljine utrobe navikavamo oči ponovno na sunčevu svijetlost i jarke boje okolne vegetacije. Zasluženo odmorimo u najbližoj kafani na obali, gdje se lava iz tunela susrela sa oceanom. Zadovoljni vozimo se nazad u hotel Aqua Natura.

Najljepši vrtovi u Europi

UNESCO je 1999. godine priznao Madeira kao Svjetsku prirodnu baštinu. Arhipelag je poznat po mnogobrojnim parkovima i šumama. Neke su zaštićene i nije dozvoljen ulaz. Naš sljedeći izlet je obilazak jednog od najljepših parkova u Europi. Nalazi se u Funchal, glavnom i najvećem gradu arhipelaga. Tu je dozvoljen ulaz, a i naplaćuje se. Doručak, spremanje i pokret. Nakon tunela uz sjevernu obalu skrećemo u dolinu Sao Vicente i vozimo se dalje ka unutrašnjosti otoka. Vidljiva je promjena mikroklime. Veća vlažnost i bujna vegetacija nam uljepšavaju vožnju krivudavom cestom kojom prelazimo na južnu stranu otoka. Južna strana je toplija i zrak je manje vlažan.
Gradnja puteva je bila izazov. Nakon izlaska iz tunela prolazimo preko nadvožnjaka visokog nekoliko stotina metara da bi ponovo ušli u tunel. U nekoliko sekundi na nadvožnjaku vidjeli smo tragove nedavno ugašenog velikog požara koji je prijetio i da ošteti poznati naš cilj, Madeira botanički vrt (Jardim Botânico da Madeira).

Vrt se nalazi na strmom dijelu grada pa je preporučljiva pažljivija vožnja. Pronalazimo parking i dolazimo do ulaza koji već nagovještava šarolik biljni svijet. Za ljubitelje cvijeća i flore ovo je raj. Mnogo je kutaka gdje možete sjediti satima i uživati u trenutnom okruženju. Mi smo sa djecom tako da više trčimo. Prvi put vidimo kako raste mango ili banane. A i djeca konačno znaju da južno voće ne raste u lokalnom granapu. Pronalazimo i mjesto za osvježenje gdje djeca gledaju žabe i ribice koje su našle utočište u vrtu. Nakon višesatnog obilaska prilično umorni vozimo se nazad u naše selo. Sada nam je putovanje sjever-jug otoka postalo rutina. Kad smo tačno zaspali uz zvukove valova i nakon čitavog dana druženja sa biljkama, ne znamo.

Zaronimo u vulkansko podmorje

Budim se sa planom za idući dan. Kakav bi to odmor bio a ne provjeriti podmorje oko vulkanskog otoka. Google Map omogućava relativno jednostavno pronalazak ronilačkog centra. Nakon provjere preporuka zajednice i lokacije odlučujem se za Mantra Diving Centre. Nalazi se na južnoj strani otoka u malom gradu Caniço. Ugovaram putem emaila dva zarona i polazim relativno rano, kako bi stigao na prvi jutarnji zaron. Prilaz do centra je zanimljiv. Spuštam se liftom do ronilačkog centra uz samu obalu. Organizacija je na nivou. Skoro vojnička.
Vlasnik i ujedno najiskusnije ronilac i instruktor je Nijemac. Njegovi sunarodnici su većinom i korisnici usluga centra. Nakon sigurnosnih napomena i provjere ronilačkog osiguranja, pripremam vlastitu opremu i navlačim ronilačko odijelo. Prvi puta za oba zarona za disanje koristim gasnu mješavinu Nitrox nakon što sam dobio dozvolu u svom klubu RK Bosna. To je mješavina koja ima više procenata kisika od zraka. Omogućava duži ostanak na atraktivnim dubinama do 40 metara.

Već nakon prvih minuta zarona vidi se utjecaj vulkanskih aktivnosti. Stijene su tamnije, nepravilnih oblika, prolaza i prirodnih tunela, što ronjenje čini zanimljivijim. Ronimo pored jata barakuda i ribe papige koje možete čuti kako jako grizu kamenje kako bi se dokopala algi. Tu je i oktopus koji se odlično maskirao tako da je teško uočljiv i na par metara. Tu je i neizbježna murina. U šupljinama davno ohlađene magme utočište pronalaze razne vrste rakova. Nakon odmora i drugog zarona spremam opremu. Vježbam svoj loši njemački jezik i pozdravljam se sa odličnim domaćinima uz nadu da se ponovo vratim. Još jedan dan podvodnih avantura i pravac hotel, domaće vino i spavanje.

Ulice Funchal, Christopher Columbus i Cristiano Ronaldo

Kako biti na Madeira a ne prošetati obalom i ulicama Funchal. U obilazak grada krećemo ranu uz kafu na samoj obali u idiličnoj kafe slastičarni sa pogledom na marinu. Djecu za ruke i krećemo ka centru grada. Ulice su većinom popločane od crnog kamena. Bijelog teško da ima na vulkanskom otoku.
Šetnja ulicama između lijepo uređenih kuća koje u svom prizemlju nude hranu, piće ili lokalno proizvedene suvenire i odjeću, predstavlja zadovoljstvo. Na ulicama je vidljiv poseban fokus na turiste. Sve je prilagođeno da se posjetioci osjećaju sigurno i ugodno. Policija se ističe svojim veselim ponašanjem koji uveseljava prolaznike. Kao da su ulični zabavljaći a ne osobe za sigurnost. Uvjerili smo se da može oboje istovremeno.
Nakon što smo ugledali dvospratni bus za turistički obilazak grada uskačemo u njega. Odmaramo i učimo o istoriji Madeira. Prolazimo pored vila gdje su svoje bogatstvo stjecali trgovci šećera. Prolazimo i pored stadiona gdje je Cristiano Ronaldo učinio svoje prve fudbalske korake. Ovdje je naravno legenda. I on se trudi da pomogne svom zavičaju pa često reklamira prirodne ljepote Madeire na društvenim mrežama.Prolazimo i pored kuće u kojoj je dvije godine živio Christopher Columbus. Madeira je bila važna destinacija ovom moreplovcu. Tu je planirao put prema zapadu i Indiji, a i oženio se kćerkom guvernera arhipelaga. Ljubav nije bila iluzija i uskoro je postao otac, dok je umro misleći da je pronašao novi put do Indije. Ostalo je istorija. Nakon obilaska uskačemo u auto i nazad u naše selo.

Lokalna plaža Seixal

Kao ljubitelji malih skrivenih plaža idemo u potragu za jednom takvom na kojoj većinom uživa lokalno stanovništvo. Malo tehnologije i malo vožnje po uskim ulicama i dolazimo u malo selo Seixal i parkiramo uz samu lokalnu pješčanu plažu. „Napori“ se isplate. Idealna plaža za djecu. Ima čak i prirodni tuš. Mali potočić se spušta pored same plaže gdje voda završava svoj put do oceana u malom vodopadu. Nama nema kupanja.
Trčimo za djecom mada je plaža zaštićena dugačkim molom od velikih valova. Dječja igra sa pijeskom, oceanom i bježanje od lokalnih pasa će im ostati u pamćenju. Ako ne, onda ova reportaža služi kao podsjetnik. Nakon igre po plaži odlazimo na zaslužen osvježenje u lokalnu kafanu.

Cesta ka zapadu

Inspirisani Columbusom ostaje nam da istražimo zapadni dio otoka i barem pogledom pokušamo doseći Ameriku. Mnogim otkrićima treba ključni sastojak, vrijeme. Autom uskim i strmim serpentinama vozimo se iznad Porto Moniz. Zaustavljamo da uživamo u pogledu. Nastavljamo put. Uz cestu nakon nekog vremena vidimo usamljene kuće okružene prirodom. Cesta presjeca veliku poljanu sa travom u pravcu yapada i njen kraj kao da uranja u ocean. Ovo je kažu najzapadniji dio EU.
Dolazimo do krajnje tačke gdje se zaustavljamo i uživamo u pogledu. Nepregledni ocean sa visine od nekoliko stotina metara. Stomak nam sugeriše da je dosta uživanja u pogledu. Vrijeme je za ručak. Spuštamo se u Porto Moniz. Nakon čistog visinskog zraka i pogleda u daljinu svako u svojim mislima. Najmlađi vjerovatno nešto sanja. Spuštamo se u hotel i spremamo se za polazak kući na krajnjem istoku Europe. Ostavljamo 14 dana aktivnog odmora na ovom lijepom i neobičnom otoku iza sebe. Ko zna, možda se nekad ponovo vratimo. Ako nas ova reportaža ne inspiriše, onda će možda fotografije ili vino.