Tekst: Mevlida Novalić

Sve je počelo od fotografije snimljene 1939. godine na kojoj je dječak u bijeloj majici na traktoru. Bio je to jedan od prvih traktora u selu, a tokom konfiskacije  oduzet je dječakovoj porodici. Godinama kasnije  ovaj dječak, Milivoje Žeravica se zove, kao odrastao čovjek je jedne večeri   sa svojom porodicom pregledao porodične fotografije i našao ovu fotografiju. Sjećanja i emocije su proradile i Milivoje zaželi da pronađe  takav traktor.

Poslije par mjeseci to je i uspio - pronašao ga je kod jednog preprodavca u Srbiji, u selu. Traktor, fordson 10-20 NR iz 1924. godine, nije više imao upotrebnu vrijednost, nije se koristio. Kada je otišao da ga preuzme, Milivoje u dvorištu zatiče još dvadesetak traktora iz tog perioda. Riješivši da otkupi sve traktore, on je postavio temelje današnjeg muzeja „Žeravica“, smještenog u mjestu Novo Miloševo, u opštini Novi Bečej – Srbija. Pored 20-tak traktora, Milivoje je kupio i jednu parnu mašinu i jednu vršilicu, a sve ostalo i sve ono što muzej danas ima i kako danas izgleda stvorio je njegov sin Čedomir. Poslije 2,5 godine borbe sa papirologijom, muzej „Žeravica“ nedavno je i zvanično postao ustanova kulture.

Bogata kolekcija

U muzeju trenutno ima 174 traktora, devet parnih mašina, najstarija i najmanja je engleska parna mašina „Ruston, Proctor & Co.“ koja je proizvedena jednog četvrtka, 28. februara 1884. godine. O njoj muzej ima, bukvalno, izvod iz matične knjige:

- Čika Ray, čovjek koji je radio sa firmom Ruston polovinom prošlog veka, sakupljao dokumentaciju koju su oni izbacivali. Kada je otišao u penziju tu dokumentaciju je složio, hronološki napravio biblioteku. Kada je parna mašina došla ovde, srećom, ostala je tablica sa serijskim brojem na njoj. Čika Rayu sam poslala poruku: „parna mašina 10227“ i posle pet minuta je stigao mail sa podacima o mašini - priča Ivana Zec, kustosica muzeja, grafička dizajnerica, velika poznavateljica i zaljubljenica ovih mašina i bogate kolekcije muzeja.

Pokazuje na najstariji traktor u muzeju, hart parr iz 1920. godine, za kojeg kaže da je 13. sačuvani traktor u svijetu i najstariji u Srbiji i regiji tog tipa koji sljedeće godine puni ravno 100 godina. Najavljuje ona:

- Sledeće godine ćemo da oremo sa njim!

U kolekciji se nalaze traktori marke Case, Mccornick, Fordson, Farmal, Allis chalmer, Massey harris, Bulldog, hscs-fofnerr, Deutz, Oliver, Hanomag, Stayer, Hurliman, Lanz bulldog, Landini, itd. Zastuplјeni su traktori iz nekadašnje Istočne i Zapadne Evrope i iz Amerike. Jedinstvena je i kolekcija domaćih traktora, koje je proizvodio „14. oktobar“, iz Kruševca, i IMR, iz Rakovice i Novog Beograda. Ako niste znali, i Prosche ima svoje traktore! Većina traktora je skoro u potpunosti konzervirana i moguće ih je staviti u pogon.

U muzeju su prije šest godina ustanovili i manifestaciju pod nazivom „Zalazak u svitanju“, koja se dešava svake druge subote u septembru i svake godine, pored programa vršidbe parnom mašinom i vršilicom, defilea oldtime traktora i ostalog ustaljenog programa, prirede još ponešto. Tako su prošle godine otvorili postavku „Duško Popov“, za kojeg ovdje tvrde da je upravo on inspirisao Iana Fleminga, autora romana o slavnom špijunu Jamesu Bondu - agentu 007.

- Za ovu godinu, pošto smo do sada imali mnogo dečijih ekskurzija, organizujemo izložbu dečijih radova. Koliko god ovo izgledao kao muzej za odrasle, nijedno dete nije izašlo iz ovog muzeja a da nije naučilo kako radi parna mašina i šta je transmisija - ističe Ivana.

Pokazuje ona parnu mašinu koja je, dokumentovano, najstarija u Srbiji i regiji. Parne mašina, među kojima su i marke „Epple & Buxbaum“, „Hofherr Schrantz Clayton“, „Marshall, Sons & Co.“ i „Ruston, Proctor & Co.“, potiču iz perioda od 1886. do 1928. godine i čine posebnu cjelinu. Pored njih se nalazi i sedam vršalica - trešova, koje su za pogon koristile parne mašine ili traktore. Vršalice su marke „Hofherr Schrantz Clayton“, „M. K. Allamvasutak Gep Gyara“, „Mengele Venus“ i „Zmaj“ i proizvedene su u periodu od 1909. do 1957. godine.

Zanimljiva je priča o traktoru Empire model 88, jedinom ovakvom u Evropi za koji se zna. Priča Ivana da je za vrijeme Drugog svjetskog rata američka vlada potpisala ugovor sa tri firme o proizvodnji dijelova za ratne vojne džipove. S obzirom da se nije znalo koliko će rat trajati, proizvodili su dijelove u velikim količinama, a bili su kompatibilni, pa se u slučaju oštećenja auta moglo od dva napraviti jedno funkcionalno vozilo na licu mjesta. Nevjerovatno zvuči, ali kaže Ivana da je zabilježeno negdje da se to može za pet minuta uraditi od šarafa do upaljenog motora. Po završetku rata nije se znalo šta će sa tolikim dijelovima, nije bilo potrebe za tim džipovima i tada je američka vlada raspisala novi konkurs za najbolje idejno rješenje. Pobijedila je firma Empire, s ovim modelom 88, motor, prenos, mjenjač... - sve su to dijelovi koji su pripadali ratnim vojnim džipovima. Napravljeno je 950 primjeraka modela 88. Firmi je iz nekog razloga bilo posebno zanimljivo tržište sjeverne Afrike, pa je najveći dio traktora poslan tamo, a ništa nije slano u Evropu. Zato ostaje misterija kako je ovaj primjerak došao u muzej. Nažalost, ističe Ivana, nije ostala tablica sa serijskim brojem, ali je jedna od pretpostavki da je traktor došao preko organizacije UNRE, poslije Drugog svjetskog rata. Radi se o organizaciji koja je pomagala zemljama oštećenim u ratu pa je to bio jedan vid pomoći. Inače, muzej je danas u kontaktu sa Empire klubom, koji broji 300 članova i to je otprilike 300 ovih traktora koji su do danas ostali.  

Ko to tamo pjeva

Priča o još jednom eksponatu muzeja, bojleru, ide ovako: Hitler je za vrijeme Drugog svjetskog rata zabranio upotrebu goriva za sve osim za vojne svrhe. Tada su njemački inžinjeri usavršili sistem koji je postojao prije toga, oni su ga nazivali holc gas, saug gas, kod nas je prevedeno kao generator ili razvijač gasa. U pitanju je bojler koji u donjem dijelu ima ležište, a u gornjem je sistem cijevi i filtera. Kontrolisanim sagorijevanjem drveta se gas kroz taj sistem filtera i cijevi sakupljao u pogonsko gorivo. Pogon holc gasa koristio se za javni transport, medicinski, privatni, poljoprivredne mašine i bio je široko rasprostranjen. Ovakav pogon koristio se i u autobusu u popularnom i poznatom filmu „Ko to tamo peva“. Najavljuje Ivana da su za 2021. godinu postavili sebi zadatak da osposobe traktor koji će ići na ovaj pogon.

- Pored traktora tu je kolekcija radioaparata, tv-aparata, dečijih kolica, pisaćih mašina, dečijih igračaka, starog nameštaja, muzičkih instrumenata, stacionarnih motora koje vezujemo za nešto što se zove transmisija. Stacionarni motori su bili glavni pokretači - u vreme dok nije bilo struje , transmisija je bila glavni krivac za proizvodnju - kaže Ivana.

Poseban prostor u muzeju zauzimaju: stolarska, kolarska, mašinobravarska, krojačka, obućarska, šeširdžijska, sajdžijska, sodadžijska, berberska i kovačka radionica. Svaka od njih se sastoji od više desetina predmeta koji dočaravaju davna vremena u kojima se pored majstorskog umijeća cijenio i majstorski alat.

Svi eksponati su sa prostora stare Jugoslavije, a sve što sada nabavljaju je iz Srbije. Iza svakog njihovog eksponata stoji neka domaća porodica kojoj je služio. Ističe Ivana da svaki traktor ima pedigre.   

Prikuplјeni traktori su prvi put izloženi javnosti 1991. godine, u vidu stalne postavke, u namjenski izgrađenom objektu. Nakon toga je nastavlјeno sa dogradnjom objekata za smještaj, da bi se danas veći dio kolekcije nalazio u izložbenoj hali površine od preko 1.600 metara. Velika zgrada je sagrađena 2011. godine, a Ivana navodi da je u planu još jedna hala sličnih dimenzija kako bi sve što je vani, u dvorištu, bilo pod krovom.

Porodična firma „Žeravica“, mehaničarska bravarska radionica od 1936. godine nije nikada zatvarana, samo je godinama proširivala djelatnost, a 70-ih i 80-ih godina su bili zvanični Štajerovi serviseri. Danas je to „Bosch dizel centar Žeravica“, u sklopu kojeg je smještena ova jedinstvena zbirka traktora, parnih i polјoprivrednih mašina, zanatskih radionica, opreme i pokućstva.

James Bond  je iz Miloševa

Porodična kuća koja se nalazi u sklopu muzeja, a koju je sagradio Omer Popov, djed Duška Popova, sada je u vlasništvu porodice Žeravica. Ko je Duško Popov možete saznati upravo ovdje u muzeju „Žeravica“, kroz priču, eksponate, fotografije, dokumente... Kažu, Popov je ustvari James Bond, čuveni agent 007! Kažu da je njegova zanimljiva životna priča inspirisala Ian Fleminga, autora romana o ovom slavnom špijunu, koji je upoznao Duška Popova u Portugalu u kasinu, pa je tako nastao „Casino Royale“, iz 1953. Prema ovoj teoriji, Duško Popov bio je trostruki agent, radio je za Abver, njemačku vojnu obavještajnu službu, britanski MI-6 i u službi Kraljevine Jugoslavije zbog čega je njegovo konspirativno ime bilo Tricikle. Broj 007 nije nikakva šifra niti kodno ime, to je ustvari dio brojeva telefona Dušanovog strica u Beogradu - 26 007. Živio je na relaciji London - Lisabon i vodio je pravi boemski život koji je, kažu, pomalo brinuo šefove MI-6 koji mu zbog toga dodjeljuju pratioca - zvao se Ian Fleming.

Fondacija Ranko Žeravica

Najpoznatiji i najnagrađivaniji košarkaški trener s ovih prostora Ranko Žeravica rođeni je brat dječaka sa početka naše priče, tj. Milivojev brat, i stric sadašnjeg vlasnika muzeja, Čedomira. Umro je 2015. godine, a marta 2016. osnovana je Fondacija Ranka Žeravice. Čedomir brižljivo planira da kroz košarkaško nasljeđe Ranka Žeravice, košarkaške projekte i humanitarni rad očuva njegovo djelo i njegov rad. Tako planira da sljedeće godine završi projekat izgradnje košarkaškog kompleksa - natkrivanja košarkaškog terena sa tribinama, muzejsku zgradu, minibasket terene, klub, kako bi se na jednom mjestu pokazao razvojni put dječaka iz Novog Miloševa do trenera svjetskih razmjera, kao motiv ili inspiraciju za uspjeh.

Sa ekipom Jugoslavije osvojio je Ranko Žeravica Svjetsko prvenstvo 1970. u Ljubljani i Olimpijske igre u Moskvi deset godina kasnije. Osvojio je i srebrne medalje na Olimpijskim igarama 1968. u Meksiku, Svjetskom prvenstvu 1967. u Urugvaju i Evropskim prvenstvima u Italiji (1969) i Njemačkoj (1971). U bogatoj riznici našla se i bronzana medelja sa Svjetskog prvenstva 1982. u Kolumbiji.

- Sledeće godine se sve poklapa: pet godina od Rankove smrti, 50 godina od svetskog zlata, 40 godina od evropskog - tako ćemo zaokružio celu priču - kaže Ivana.