Tekst i fotografije: Ljubo Pavlović

CRNOBRADI: Za Barbados sam čuo u osnovnoj školi. Pod uticajem stripova, mislio sam često o zemlji pirata zvanog "Crnobradi". Zamišljao sam ga kao gospodara mora, koji mi je dozvolio da u mislima budem gost u jednoj od njegovih baza, tačnije na ovom lijepom ostrvu. Los Barbados na jeziku prvih moreplovaca, koji su doprli do ovog mjesta, u slobodnom prevodu znači "bradonja". Pored majstora stripa i tvoraca filmova "Pirati sa Kariba", namijenjenih najmlađoj čitalačkoj publici, realni akteri bili su siromašni i neobrazovani avanturisti skloni raznim poslovima, u cilju preživljavanja, plaćenici koji su radili za sebe ili velike pomorske sile koje su imale svoje interese na području Kariba. Kada sam kod teme o gusarima, postoji interesantna priča koja govori o vlasniku plantaže na Barbadosu. Zvao se Stede Bonnet, obrazovan čovjek, major, uspješan i realizovan čovjek. U jednom trenutku svog života opremio je solidan brod i otisnuo se na morska prostranstva. Vlastiti biznis zamijenio je gusarskim načinom života. Kažu da je pobjegao od supruge koja mu je, svojom naravi i stalnim prigovaranjem, zagorčavala život do krajnosti. Toliko o njemu, a maštanje iz djetinjstva ispunio sam pola vijeka kasnije i došao na Barbados. Bolje ikad nego nikad.

NAJRAZVIJENIJI U REGIONU: Za razliku od do sada opisanih ostrva skupine Grenadina, ovo je u mnogo čemu drugačije. Neki geografi ga ne ubrajaju u skupinu jer je izvan polukruga koji formiraju. Nije nastalo vulkanskim, nego tektonskim poremećajima 60 hiljada godina prije nove ere, sudarom karipske i atlantske ploče. Tada je izbačeno na površinu veliko ostrvo koralnog sastava, što daje neke prednosti.Vode ima napretek i može se piti na svakoj rijeci, potoku i izvoru, filtrirana je kroz koralnu strukturu. Slično je i s uzgojem voća i povrća, koga također ima svih vrsta. Plodna zemlja nalazi se iznad navedene ploče, čiji sastav i tvari pogoduju biljkama i životinjama. Teren je relativno ravan i nema visokih planinskih vrhunaca, nema vulkana, otrovnih zmija i insekata. U šali kažu, najotrovnija domaća stvar na Barbadosu je domaći rum. Dakle, lijepa sredina, koja iz aviona izgleda kao zeleni tepih, ali koja mi se dopala tek na "drugi" pogled. Zašto? Prilazeći glavnom gradu Bridžtaunu (Bridgetown), stekao sam dojam neuređenog mjesta i vjerovatno siromašnih ljudi koji žive u njemu. Moguće, većina teretnih luka izgledaju kao industrijska zona, gdje izgled nije u prvom planu, a ovdje je riječ o najvažnijoj luci u okolini. Tokom obilaska ostrva moje mišljenje o izgledu ove nezavisne države potpuno se promijenilo.

Gore:Osmatračka i signalna stanica engleskih vojnika/ Dole:Ulaz u kuću staru tristo godina   Stilski namješaj

Uz pomoć vodiča, otkrio sam bitnu razliku u odnosu na širi region Kariba u kome je tokom istorije bilo mnogo više sukoba, osvajačkih i kolonijalnih ratova. Mnoge zgrade i određeni detalji u znaku su Ujedinjenog Kraljevstva. Nezavisnost je izglasana 1966. godine, a nakon toga donesena logična odluka o članstvu u Komonveltu. Ne samo da nisu siromašni nego, uz visoku stopu rasta, spadaju u najrazvijenije u regionu. Tome je zaslužna dobra organizacija i velike plantaže šećerne trske, te uzgoj mnogih prehrambenih kultura. Istina, proizvodnja šećera zadnjih godina bitno je smanjena, ali pojačalo se ulaganje u turizam, finansijske organizacije i lagane industrijske oblike proizvodnje i poslovanja. GDP po glavi stanovnika je skoro 18 hiljada dolara, što malu zemlju od 300 hiljada stanovnika čini respektabilnom u odnosu na susjede. U odnosu na svoju skromnu veličinu, visoko su rangirani na listi po HDI (Human development index), a dobro stoje i na Forbes listi, kao potpuno otvorena zemlja za razvoj biznisa.

Kolekcija šivaćih mašina, jedan od prvih gramofona i mala soba za izradu naočala

ORHIDEJE: Vrijeme je za iznenađenja na putu ka "osvajanju" ostrva. Krećem šetnjom kroz botaničku baštu u kojoj se nalaze skoro sve vrste orhideja. Kao i do sada, prednost dajem slikama. Neka pričaju o cvijeću koje inače unosi ljepotu i radost u naše i živote ljepšeg pola. Izlazeći iz ovog nestvarnog kutka, susreli smo desetak jahača na pažljivo njegovanim konjima. Dužina ostrva je 34, a širina 24 kilometra. Već sam rekao da nema visokih planina, možda poneko brdo, pa su na cijelom ostrvu mali gradovi i satelitska naselja. Osim klasičnog načina prevoza, ljudi gaje i jašu rasne konje, voze bicikle, rolšue, a vozila im prave samo gužvu. Jedna stvar me iznenadila i nije mi bilo jasno kako na većem broju vrlo lijepih i modernih kuća nema fasada? Da se ne bi stekao pogrešan utisak, moram naglasiti, zelenilo je posvuda naokolo i sve se uklapa na lijep, skladan način. Osim fasada. Razlog leži o stimulativnom lokalnom zakonu koji pomaže stanovnicima graditi kuće. Sve dok se ne dovrši spoljni izgled, porez za nekretninu se ne plaća. Nikada dovoljno ruku da se zakon izmijeni ili modifikuje. Nešto kao "narodna demokratija". Skraćeno vrijeme posjete tjeralo me dalje, sve do Harison pećine (Harrison's cave). Mnogo ostrva na Karibima ima svoje pećine, ova je posebna po svemu što se u njoj može vidjeti.U jednom trenutku zaustavili smo se blizu obale mora. Prizor koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U mom slučaju radi se o još dubljem osjećaju pri pogledu na beskrajnu pučinu. U prošlm nastavku obećao sam nekoliko panorama fotografija plaža i mora.

SLATKI MAJMUNI: Postoje "stanovnici" slični nama, ali u mnogo čemu i različiti od nas. Oni su sivi i zeleni majmuni koje je neko, vjerovatno uz robove, doveo na ove prostore. Po slobodnoj procjeni, ima ih oko 15 hiljada. Dragi, veseli, umiljati i nikome ne smetaju. Pored njih, tu su iguane specifičnog izgleda, mnogo veće nego kod susjeda. Bezopasne, prilično plašljive, ali izgledaju strašno, kao mali krokodili. Zoo-vrt, u kome smo kratko boravili, ima mnogo primjeraka koji se ne mogu naći u Evropi, vjerovatno radi klime u kojoj ne bi mogli živjeti. Izdvojio sam ove na slikama.

Šetajući lijepo uređenom stazom i okolinom, naišao sam na signalnu stanicu za orijentaciju brodova koji putuju u zoni mora blizu Barbadosa. U prošlosti taj posao obavljala je vojska Britanskog Kraljevstva, u smjenama od šest mjeseci. Pripadnici te regimente izgradili su prilaznu stazu do mjesta za osmatranje, sa koje se pruža pogled do daleke pučine.

Zanimalo me je kako se uzgajala šećerna trska i pravio šećer. Imao sam dobru namjeru, a od svega što mi je rečeno zapamtio sam da se od šest tona trske može izvući tona šećera. To je prvi način, ali u vrijeme Napoleona i njegovih ratova uvoz je zabranjen i skoro da je zavladala panika. Evropa je uspjela naći zamjenu za osnovnu sirovinu ove dragocjene namirnice, otkrivši šećernu repicu koja se po kvalitetu, slatkoći ili bilo čemu drugom ne razlikuje od prvobitne. Više o stilu života vlasnika plantaža našao sam u kući jednog od veleposjednika, koja je pretvorena u spomen-muzej. Sačuvana je veoma vrijedna zbirku praktičnih predmeta i eksponata. U to vrijeme teško se mogao u ondašnju zabit ovog dijela svijeta donijeti dah Starog kontinenta. Ipak, u njegovoj kući pronašao sam divne komade stilskog namještaja, stare šivaće mašine, desetine "kodak" fotografskih aparata, malu ordinaciju za utvrđivanje dioptrije i izradu naočala, prvi gramofon i zvučnike sa kojih se čuje klasična muzika. Koštalo je dobrih para, ali i zarade su bile visoke. Možda u nekim elementima nepravedan sistem, ali tokom vijekova donio je sobom razvoj i modernizaciju. Teško je biti sudija u teška vremena dubokih promjena.

 MILION NOĆENJA: Uživao sam u hladovini imanja i razmišljao koliko je znanja, truda i vještine uloženo da bi se život organizovao na moderan način. Od početka 20. vijeka čitav prostor je krenuo ubrzano stopama napretka po ugledu na razvijeni svijet. Strogi kritičari još uvijek mogu naći razlike, ali treba biti fer i mnoge faktore uzeti u obzir. Svaki dan s aerodroma glavnog grada lete avioni za SAD, Kanadu, Englesku i druge zemlje. Samo od turizma i kruz industrije (Cruise Ship Industry), godišnje se ostvaruje preko milion noćenja. Možda ovo nisu značajne brojke za neku veliku zemlju, ali za površinu koja iznosi 34 sa 24 kilometra to je veliki uspjeh.

Čuli ste za poznatu zvijezdu koja se zove Rihana i njen hit "Umbrella", za koji je dobila Grammy Awards. Prodala je milione ploča i postigla veliki uspjeh u muzici, a krenula je i filmskim stazama. Naravno, svi je znaju, ali malo ko zna da je sa Barbadosa i da je, ka svom putu do slave, krenula iz skromne porodice i tipičnog stila življenja stanovnika ostrva. Ima tu još imena poznatih repera i drugih priznatih ljudi.

Već sam rekao, ovo je ostrvo vrijednih i pametnih ljudi kojima smjernice, u skladu sa zakonom, daju vrlo odgovorni izvršioci funkcija na koje su birani od strane naroda. Zvanično geslo zemlje je: "Ponos i rad."  

Po Rihani je nazvana ulice u kojoj je rođena. U blizini je i čuveni baobab. Drvo je donešeno iz Gvineje 1738.

 Čitajte prethoodni članak: 

DOMINIKA, DRŽAVA I OSTRVO I DŽUNGLA