Tekst i fotografija: Ljubo Pavlović

Nije lako prenositi uspomene sa putovanja, pogotovo ako su zemlje kroz koje putujete blizu jedna drugoj. Ako još dijele isto more i jedinstvenu ljepotu koja se odnosi na klimu, plaže, prirodu te sličnu istoriju, onda ste u problemu. Nema dovoljno ukrasnih pridjeva koji mogu dočarati svu upijenu ljepotu, a da se ne ponavljate. Ono što olakšava posao u određenoj mjeri su atraktivni detalji i pojedinosti koji dojmove čine različitim. Dobro je da su priče o Grenadinima, čudesnoj skupini ostrva, uz malo napora našle put do čitalaca. Sve što sam pisao do sada, nisam ukrašavao poželjnim bojama i sugestijama, nego dodavao zbiru ličnih utiska. Teško je rasuti bogatstvo i riznicu svih doživljaja, a pri tome biti neutralan od ljepote, ako se tako mogu izraziti. Ljepota je ljepota, ne trebaš joj dodavati, a ni oduzimati, ona plijeni sama po sebi. Tako je sa Dominikom, malim ostrvom. Obično sam uz crticu dodavao "državom", a sada ću upotrijebiti izraz ostrvom-džunglom. Zaista, ovdje je malo jedna mačeta, da prokrčite put. Trebaju dvije, za svaku ruku po jedna. Ne pretjerujem, slika sama kaže.

Zelena masa tropske prirode, za prolazak u dubinu ostrva ne pomaže ni terenac

KOLIKO DANA, TOLIKO RIJEKA: Po izlasku sa broda, od svih tura zapala me ona koja ide duboko u ostrvo puno divljih rijeka i sa mnoštvom vodopada. Ovdje, ali ne u šali, kažu da za svaki dan u godini imaju po jednu rijeku. Njih 365, za nevjerovati. Provjeravao sam i podatak je skoro tačan, ima ih čak i više u vidu novih izvora i bujica tokom kišnog perioda od juna do oktobra. Nije mi jasno kako je moguće ovo bogatstvo smjestiti na tako mali prostor, 47 sa 26 kilometara. Kao i većina susjednih, ostrvo je vulkanskog porijekla sa nekoliko aktivnih vulkana. Srećom, erupcije nisu velike, a ni česte. Imaju nekoliko geotermalnih izvora i jezero u kome se voda grije krakovima lave duboko u zemlji i pod pritiskom gasova izlazi na površinu. Zove se Boiling Lake (Jezero koje ključa) i drugo je ove vrste po veličini na svijetu. U Nacionalnom parku egzotičnog imena "Mount Trois Pitons" (Planina tri pitona) vrhovi su do 1.450 metara visine. Iz daljine izgledaju impresivno, kao kupole koje izviru iz mora. Nisam bio spreman za posjetu prašumi koja je puna rijeka, vodopada i vlage. Bez adekvatne opreme nije pametno ići u avanturu. No, znatiželja me tjerala da idem. Konačno, nije mi žao, ali moglo se destiti da teže nastradam. Ovako sam "samo" zderao kožu na rukama, stomaku i nogama. Iskrcavši se iz nekog vojnog vozila došli smo do prekrasnog vodopada i divili se snazi vodene erupcije koja izbija iz utorbe zemlje. Scena za filmove, potpuno netaknuta divlja priroda. Pomoćni vodič, djevojka kojoj je nemoguće odrediti rasu, predložila je sljedeće: "Idemo na ljepše mjesto, na suprotnoj strani strmine ima još jedan vodopad blizanac, par stotina metara udaljen. Kišne šume štitile su ga od vanjskih pogleda, predivan je doživljaj." Iz moje grupe nekoliko mladih znatiželjnika prihvatilo je poziv. Krenuli smo u avanturu. Skakutala je kao da je rođena baš na ovom klizavom terenu. Glavni vodič prišapnuo mi je da je originalna Indijanka, dakle pripadnica autentičnog plemena Karib ili Garifuna, koje je u potpunosti nestalo. Žive oko dvije hiljade godina u maloj enklavi na istočnoj strani ostrva. Radi specifičnih navika, načina i vjekovne degradacije, život im je siromašan u odnosu na druge. Veoma je važno imati ovu malu skupinu na ostrvu, održali su se kao rijetko koji stari narod šireg područja. Shvatio sam i bilo mi je drago da nas vodi. Početni problem činilo je desetak metara koje smo trebali preći uz pomoć užeta i lijana. Držali smo čvrsto konopac i odupirali se o stijenje polako se dižući uvis, do ravnog platoa.

Snažni vodopad, 10-tak metara uvis užetom i onda do vodopada sa druge strane

I PAD JE LET: I, zaista, nakon nekoliko minuta ukazao se vodopad u tamnom ambijentu iznad pećine. Blatnjavi od probijanja kroz prašumu, iskoristili smo priliku i dobro se iskupali u malom jezeru. Velike količine vode, koja neprekidno dotiče na ostrvo, koriste se za piće i proizvodnju električne energije.

Vodopad blizanac.  Kaskade kao sastavni dio ovog do tada nepoznatog dijela ostrva, imaju i talog sumpora

Uslijedio je brzi povratak jer se obrušio tropski pljusak. Kod mjesta gdje smo trebali krenuti prema dolje predosjetio sam nevolju. Kiša je natopila teren i stijene, a trebalo se spustiti niz liticu. Nije mi ovo trebalo. Pokušaj laganog klizanja naniže nije urodio plodom. Držao sam čvrsto uže u rukama i visio. Bez potpore, ruke su počele popuštati pod težinom tijela. Kada je snaga nestala, počeo sam padati bez zadrške prema dole, tresnuvši na travu sav zguljen i poderan. Ni drugi nisu prošli bolje. U ambulanti jedna korpulentna osoba vikala je na mene: "Ti jedno budala bosansko." Vidjela je valjda akreditaciju. Poslije je dodala: "Nije vam dosta rata, sada se bacate sa stijena." Ovo zadnje izgovoreno je na engleskom. Oskudno znanje našeg jezika nije bilo prepreka da objasni: "Bilo sam doktori sa granice." Skontao sam, valjda ekipa "Doktora bez granica". Srećom, dobro je prošlo, par dana pauze i bez lomova. Ogrebotine su trajale malo duži period. Obećao sam, nema više avantura bez opreme i pripreme. Šta ću, nisam održao riječ.

Dominika i njene šume dom su mnoštvu rijetkih životinja, posebno ptica, a sve biljne vrste iluzorno je spominajati. Ali ono što je istinski važno je činjenica da su oni, pored tog bogatstva, koga je možda i "previše", društvo koje puno polaže na održavanje veličanstvene prirode koja ih okružuje, uključujući i more. 

Pleme Karibi ili Garifuna uspjelo je opstati kao zajednica na malom prostoru ostrva. Navodno nose breme kanibalizma

Autohtona vrsta papagaja mora biti sačuvana. To je zadatak za prosvjetne radnike, nauku i generacije koje dolaze

Tokom cijelog dana ovi vrijedni ljudi obavljaju teške poslove da bi sredina ostala čista

HARIKEN: Do sada sam opisivao raj u Dominiki, a pakao ne mogu jer nisam bio prisutan prošle godine, tačnije 18. septembra 2018. godine. Uragan, hariken ili tropska oluja, kako se već zove ova vrsta pošasti ili vremenske nepogode, pogodila je u direktnom udaru snage petog stepena ovo maleno ostrvo. Smrtno je stradalo 30 osoba i nekoliko stotina teže i lakše ranjeno. Snaga vjetra od 250 km/h razorila je hiljade kuća, krovova, sve prozore, strujne vodove i mnoštvo prirodnog bogatstva kao što su plantaže, šume i slično. Šteta je bila oko 1,3 milijardi dolara. Život kao da je stao. Da bi se očistio glavni grad Ruso (Roseau) od ruševina i raznog otpada trebalo je više od tri mjeseca. Nematerijalnu štetu teško je izračunati. Svijet je pomogao, ostrvo se obnavlja. Liči na osobu koja se oporavlja od teške bolesti ili traume, sporo i teško. Grenadini svjetski raj, ali i pakao vremenskih nepogoda, koje ih često "slučajnim izborom" pogode svojim razornim djelovanjem. Kroz istoriju intervali su bili mnogo duži, sa klimatskim promjenama ovdje i cijelom svijetu ne piše se dobro.

Palo drvo "maleno" i napravilo autobus još manjim

Za kraj nekoliko rečenica o podacima vezanim za ovu nezavisnu i malu članicu Komonvelta u kojoj živi između 75 i 80 hiljada stanovnika. Rade vrijedno i trude se biti ukorak sa svijetom. Planeta se prlja i zagađuje, a cijena nemara dolazi na naplatu. Kako se živi ovdje? Ljudi kao ljudi, vesele se, zabavljaju muzikom i plesom, posebno sportom. Godine 2006., kada sam zadnji put boravio u Rusou, vidio sam veliko gradilište neke vrste sportskog stadiona. Pitao sam o čemu se radi i, priznajem, vodiču je godilo ovo pitanje. Rekao je:

"Gradimo nacionalni stadion kapaciteta 12 hiljada mjesta za višenamjensku upotrebu. Kriket je veoma popularan sport, tako da će treninzi i takmičenja biti kvalitetniji. Osim toga, održavat će se muzičke manifestacije i razna masovna događanja."

Pripremajući se za putopis našao sam fotografiju u svom albumu uspomena "Miljackom do mora i okeana" na kojoj se vidi užurbani završetak radova. Došao sam i do podatka da je multikompleks, nazvan "Windsor Park National Sport Stadium", dovršen nekoliko mjeseci nakon moje posjete ostrvu. Svečano otvorenje održano je 24. 10. 2007. godine uz veliku ceremoniju, za 11. svjetski festival kreolske muzike. Prije zvaničnog otvorenja održana je još jedna ceremonija u znak zahvalnosti narodu Republike Kine koja je stadion izgradila kao poklon narodu Dominike sa čijom vladom održava kulturne i druge veze već nekoliko godina. Na tom se prostoru prije gradnje nalazio plato za državne parade, karnevale, trke konja i magaraca i za druge prilike.

Windsor Park National Sport Stadium

Brod Sun Princess

Ovaj put svjesno sam izostavio plaže, bilo bi previše. Sljedeći put javljam se sa Barbadosa i dočarat ću, nadam se, atmosferu mora i pijeska. Uz srdačan pozdrav, citirat ću rečenicu koju sam negdje našao. U njoj autor, kada piše o Dominiki, kaže: "Nećete biti ni prvi ni posljednji koji su je pomiješali sa  Dominikanskom Republikom."