U organizaciji FIJET Srbije i pod voditeljskom palicom poznatog turističkog novinara i  autora popularne emisije "Srbija koju volim",  Radmila Bumbera, ekipa turističkih novinara iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Slovenije, Srbije, Bugarske, Rumunije, Čilea, Rusije sredinom maja imala je priliku vidjeti ali i osjetiti čarobne ljepote istočne Srbije, od Požarevca do Kučeva, putujući uz rijeku Dunav Đerdapskom magistralom, ali i ploveći ovom rijekom tamo gdje je ona najšira i najdublja i pred samo njeno sužavanje dalje prema čuvenoj Đerdapskoj klisuri i hidrocentrali.

Ljubazni domaćini, predstavnici lokalnih turističkih organizacija Požarevca, Velikog Gradišta, Golupca, Negotina i Kučeva, priredili su bogat gastro i turistički sadržaj koji je mnogobrojnu ekipu iskusnih turističkih novinara i svjetskih putnika ostavio bez daha. Jer, svašta se vidjelo a za šta se nije ni znalo. Zapravo, toliko toga se vidjelo da je naprosto bilo teško i ovaj tekst napraviti a da se ukratko sve viđeno i predstavi.

Kroz ovu reportažu vodimo vas od Dunava i moćnog Đerdapa do predivnih homoljskih planina, od arheoloških nalazišta, puteva zlata, sela i pećina, manastira, odmorišta,  ali i mjesta gdje je jednom davno potpisano primirje između ljutih neprijatelja. Vodimo vas kroz prostor u kojem se gubi granica između ovovremenskog-stvarnog i čarolije koju prosipa prošlost i uvodi vas u svoju beskrajnu čarobnu priču. Prošlost nije štedila ove prostore a sadašnjost ih brižljivo čuva i njeguje.

Ergela Ljubičevo

Posjeta istočnoj Srbiji započinje na Ergeli Ljubičevo, posebnoj atrakciji grada Požarevca koja uzgaja englesku punokrvnu rasu konja galopske sorte. Ergela je najtrofejnija ustanova ove vrste u Srbiji sa najdužom tradicijom. Osnovao je knjaz Miloš Obrenović 1860. godine a njegov sin Mihailo daje joj ime „Ljubičevo“, po svojoj majci, knjeginji Ljubici. Nekada je to bila vojna ergela a danas je isključivo civilna, tu je samo par štala za potrebe policije, kaže Vasilije Vaso Baldić, v.d. direktora Turističke organizacije Grada Požarevca. 

Ergela je početkom 20. vijeka izrasla u instituciju evropskog ranga i imala je oko 500 grla. Proslavila su je grla Ljubičevac, Kastor, Ramoz, Hajdžan. Spomenik podignut grlu Ljubičevac, koji je osvajač „Tripl krune“ (nepobijeđen galoper), nalazi se u centru ove oaze mira i tišine gde su i brojne staze za šetnju. 

Danas je u ovoj ergeli i pastuh Yale koji je prije tri godine dobijen na poklon od veterinara iz Londona Nebojše Petrovića. Zahvaljujući njemu, Yale je dospio ovdje nakon povrede koju je zadobio poslije izvanredne pobjede na utrci. Kupuje ga Petrović na aukciji u Sjedinjenim Američkim Državama 2018. godine, i to za, nama nevjerovatnu, sumu od milion dolara. „Zadatak“ mu je da prenese svoje vrhunske gene na buduće generacije, za neke nove šampione ove ergele. Za ergelu je vezana i turističko – sportska manifestacija „Ljubičevske konjičke igre“ koje se organizuju svake godine i to prve sedmice, odnosno vikenda u septembru.

- Sastaju se moderni vitezovi, ljudi od sedla i mamuza. Zajašu svoje četvoronoge lepotane i podele megdan na požarevačkom hipodromu. Ove godine slave 60-u godinu. - kaže direktor Baldić. Na hipodromu novinari prisustvuju  pokaznom “Ljubičevskom višeboju”.  Zaista impresivno.

Tu je i trener Rade Milovanović, petostruki pobjednik u višeboju. Pažljivo prati poteze svojih učenika. Komandant je parade kojom se otvaraju Ljubičevske konjičke igre. Aleksandar Milenković predsjednik je Konjičkog društva „Knez Mihailo“ koje upravlja hipodromom, a koje se danas bavi razvojem konjarstva i konjičkog sporta kroz organizaciju konjskih trka, konjičkih takmičenja i škole jahanja. Ima oko 400 članova podijeljenih na 18 sekcija i jedno je od rijetkih sportskih organizacija u Srbiji u kojoj je škola jahanja besplatna. Kruna njihovog rada su Ljubičevske konjičke igre.

Slijedi ručak u restoranu "Dorat" i fotografisanje uz elitu, neprevaziđenu generaciju glumaca u Kafani kod Besmrtnih!

Ave cezare

Kraj dana rezervisan je za vožnju do arheološkog parka Viminacijum. Put nas vodi pored termoelektrane Kostolac, druge po veličini u Srbiji.  Smještaj u “Limes parku“ Viminacijuma poseban je doživljaj, najavio nam je Radmilo Bumber pozivajući nas na ovo putovanje. Da nije pretjerivao pokazaće se u kasnim satima- spavamo u barakama rimskih legionara, u šestokrevetnim sobama koje zapravo čine dio rimskog vojnog logora koji je načinjen kao replika logora pronađenog na ovom lokalitetu u kome je bila stacionirana rimska legija, legio VII Claudia pia fidelis. Doduše, za posjetioce  ima internet i moderno kupatilo, a ko želi da se okuša u ulozi rimskog legionara tu je visinski poligon sa konopcima, specijalni poligon sa preprekama za obuku. Za struku i one koji žele nešto da nauče tu je i tz. radioničarski prostor.  

Viminacijum je zapravo antički rimski grad koji je osnovan u prvom vijeku nove ere, nekadašnji glavni grad provincije Gornje Mezije koja je obuhvatale teritorije današnje Srbije, Bosne, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. Arheološki park otvoren je za posjetioce od 2006. godine a kažu da je do danas otkopano 14 hiljada grbova i otkriveno oko 50 hiljada predmeta. Bio je to nekada veliki grad sa razvijenom infrastrukturom, trgovima, pozorištem, kupatilima, vodovodom, gradskim bedemima,.. Za one koji žele u potpunosti da dožive duh antičkog vremena tu su i toge, nacionalna nošnja starih Rimljana i restoran sa rimskim specijalitetima.

Nakon što obiđete rimski grad i doživite vojni logor u pravom smislu, čeka vas još jedno iznenađenje. Naime, nedaleko od Carskog mauzoleja Viminacijuma pronađen je očuvan skelet mamuta starog oko milion godina. Radi se zapravo o mamutici koja spada među najstarije na svijetu. Pronađeni su i ostaci još četiri mamuta a sve zajedno je kao „Mamut park“ otvoreno za posjetioce od juna 2014. godine. Zaista mnogo toga zanimljivog u gradu Požarevcu i njegovoj okolini, zaključiće novinari. Treba dodati i to da je u ovim krajevima rođeno čak 17 rimskih imperatora.

Ave imperatori! Ave naši domaćini, mi idemo dalje!

Đerdapskom magistralom

Čeka nas Ramska tvrđava. Građena je u 15. vijeku, gradi je sultan Bajazit II, djed Sulejmana Veličanstvenog. Ovo je prva artiljerijska tvrđava u ovom dijelu Evrope, kaže naš vodič Ivan. Krije tvrđava interesantnu priču koju svakako treba vidjeti, čuti i doživjeti. Sve je tu obnovljeno kako je to nekad i bilo, uz pomoć sredstava Republike Turske. U sredini tvrđave je kružni objekat za koji se tokom istraživanja pokazalo da je iz rimskog perioda, da je posvećena bogu Jupiteru, zaštitniku vojničke sreće. Turci ga ne ruše nego oko njega grade tvrđavu- vjeruje se da su tako ispoštovali ovo sveto mjesto, pojašnjava nam naš vodič.

Predivan pogled sa tvrđave na Dunav i južni Bant sa druge obale na koji lako možete doći skelom do restorana koji nude riblje specijalitete netom uhvaćene iz  ove rijeke. Predivan je i pogled na zalaske sunca s tvrđave, kažu nam domaćini no, prijepodnevno je doba, pa to ostavljamo za neku drugu priliku.

Još jedna je tvrđava na putu koji vodi Đerdapskom magistralom a koju vrijedi posjetiti. To je tvrđava Golubački grad. Smještena je na mjestu gdje je Dunav najširi i najdublji i mjestu odakle se ova rijeka polako počinje da sužava prema čuvenoj Đerdapskoj klisuri, kažu najvećem kanjonu u Evropi.. Nakon obilaska ove impozantne građevine slijedi vožnja brodićem i snimanje tvrđave s Dunava, kako već rekosmo, onog njegovog najšireg i najdubljeg dijela. U takozvanom arheološkom parku, prostoru oko tvrđave pronađeni su ostaci iz antičkog i srednjevijekovnog doba, te hamam Kodže Mahmud-paše, osvajača Golubačke tvrđave 1458. godine.

- Prošle godine smo imali 32 hiljade noćenja u Golbucu, poseta u tvrđavi bilo je 170 hiljada- kazala je Jelena Petrović, direktorica Turističke organizacije Golubca te dodala da su sada sve popularniji dolasci i tokom zimskog perioda.  Najviše smještajnih jedinica ima u Golubcu i Vincima, poznatom vikend naselju u šumi koje ima oko 2000 vikendica koje se iznajmljuju. Tu je i manastir Tumane koji priprema nove kapacitete za prijem gostiju.  Inače, ovaj manastir je jedan od najposjećenijih manastira u Republici Srbiji, godišnje oko 1,5 do 2 miliona posjetitelja. Vjeruje se da molitve monaha, a pod svecima Zosimom i Jakovom, bolesne mogu da dovedu do izliječenja, nerotkinje do poroda.

Petrović ističe da su za razvoj i revitalizaciju ovog kraja  imali  veliku pomoć Evropske unije, da je oko 24 miliona ušlo u donje Podunavlje i istočnu Srbiju, kroz različite komponente, od grantova, infrastruktura, edukacija, promotivnih aktivnosti.

- Ovo je destinacija budućnosti!- poručuje Petrović i nabraja da su tu turistički vozići i brodići, da prave mrežu pješačkih staza, imaju dvadesetak restorana, ali i zanimljivu biblioteku i galeriju moderne umjetnosti, nude različite sadržaje i  nove doživljaje. Uveliko se spremaju za turističku sezonu. Osnovni proizvod je kuturni turizam.

- Manastir i tvrđava su dva trademarka Srbije. U blizini je i granični prelaz prema Rumunije i dalje Evropskoj uniji. Biciklistička staza je najatraktivnija na Đerdapskoj magistrali, ovde je i prvi UNESCO geopark u Srbiji, što je veliki potencijal za nas- kaže Petrović.

Više od 50 posto opštine Golubac nalazi se u Nacinalnom parku Đerdap koji je sastavni dio istoimenog geoparka.

Granica sa Rumunijom je na samom Dunavu a zanimljiva je priča o švercu gorivom tokom posljednjeg rata na ex Yu prostorima– neki su se papreno obogatili. Šverc se,naravno, nije odvijao ovdje gdje je rijeka najšira.

Pračovjek kraj rijeke

Vratimo se Nacionalnom parku Đerdap koji krije još jedan biser, jedno od najvećih i najznačajnijih prahistorijskih arheoloških nalazišta, zapravo najstarije urbano naselje u Evropi, Lepenski vir.

Pitamo se zašto su baš ovdje prvi ljudi na svijetu odabrali da žive?

Kad se nađete na licu mjesta onda vam je odgovor jasan. Rijeka i šuma, izvori hrane, toplote, sigurnosti. Prvi čovjek, pračovjek je prije više od 10 hiljada godina bio „gromada“, visine do 2,30 metra. Kako im je ribarstvo bilo najznačajni izvor prehrane, riba je bila njihov zaštitni simbol. Kasnije su lovili na kopnu, brali plodove. Danas se u impresivnoj futurističkoj građevini otkrivaju tajne života pračovjeka. Vladimir Nojković, direktor ove ustanove ističe da je ovo najinteresantniji prahistorijski lokalitet na tlu Evrope.

- Pre više od 10 hiljada godina oni su razvili specifičnu arhitekturu i religiju koja je prepoznatljiva kroz čuvene skulpture sa Lepenskog vira- kaže nam. Imaju veliki broj posjeta sa rječnih kruzera, ima dosta ekskurzija, individualnih posjeta.  

Đerdapskom magistralom dolazi se i do Srebrenog jezera u blizini grada Veliko Gradište koje nudi bezbroj sadržaja, sportskih, rekreativnih, gastro ali i onih za odmor i uživanje na plaži. Zapravo, stiče se utisak kao da ste na moru sa svim sadržajima koje nudi. Sve je popularnija turistička destinacija i, kako kažu, jedno od najljepših mjesta  za odmor u Srbiji. 

- Ime je dobilo po srebrnom odsjaju koji jezero ima u popodnevnim časovima kada sunce zalazi iza Karpata. Tada čitavo jezero bude prekriveno srebrnim iskricama. Voda je bistra zbog prirodne filtracije kroz brojne pješčane dine- kaže Dajana Stojanović, direktorica Turističke organizacije opštine Veliko Gradište. Loše je vrijeme pa svjetlucanje vode ne vidimo, ali zato "svjetluca" na trpezi restorana Dinčić.

Zlatno runo i ples Rusaljki

Taman kad pomislite da ste dovoljno vidjeli slijedi put ka Negotinu, poznatom vinskom kraju. Sela koja izgledaju napušteno zapravo su podrumi vina koji u svojoj ponudi imaju degustaciju uz sireve te ostale specijalitete ovoga kraja. Kažu da ovih podruma danas ima 120 a najpoznaji su u Rogljevu i Rajcu. Nude i smještaj, ako vam se ostaje da se opustite uz koju čašicu više. Vaše je da pozovete i rezervišete.

Rakiju iz vlastite destilerije i poznata jela ovoga kraja , pastrmu i mamaljugu, priređuju nam naši domaćini u  Cvetkovom salašu. Sve uz muziku uživo, a na naše iznenađenje najviše se čula sevdalnika. U blizini je sahranjen i Kraljević Marko, kaže nam naša domaćica Nada.

 Bilo je ovdje hajduka ali i hajdučica. Kažu da su se krili u pećinama Kučeva, našeg narednog odredišta. Posjetili smo dvije, a na proplanku kod Dubočke pećine njihova folklorna sekcija priređuje nam narodne igre i pjesme te tradicionalni ritual homoljskih Vlaha, trans Rusaljki, sve uz pjesmu i igru. Rusaljke u svom transu zapravo uspostavljaju vezu sa mrtvima a nekoliko „pljuski“ i nastavak igre u kolu vraća je ponovo među žive. Ovdje je zapravo nerazdvojiva ta veza živih i mrtvih, ogledalo i kolač sa rupom kao sastavani rekviziti nošnje su kao neka vremenska kapsula iz naučnofantastičnih filmova za vezu sa onim svijetom.

To je običaj samo u Duboki i samo oko Dubočke pećine, kažu nam naši domaćini.

Dubočka pećina jedna je od najdužih pećina u Srbiji, duga 2275 metara sa impresivnim ulazom širokim 25 metara, visine 20 metara. Prohodna je u dužini od 132 metra. Voda iz potoka koji protiče u njenoj blizini toliko je čista da se može  zahvatiti i piti. U svom daljem toku čini i vodopad Duboka, posebnu atrakciju sakrivenu u prirodi.

No, kada zahvatite jednu drugu rijeku, možda pronađete zlato! Za to vam je potrebna posebna oprema i tehnika. Zahvatiš kamen i pijesak iz rijeke Pek, naspeš ga u posudu , ispiraš kroz sito, pa ako šta zasvjetluca-dobro je. Tako nekako to ide i izgleda lako. Ali nije! Kažu nam naši  demonstratori iz udruženja „Zlatno runo“ da je mnogo vremena i truda potrebno da se pronađe samo jedan gram zlata.

Demonstracija ispiranja zlata odvija se kraj ribnjaka Suva reka. U pastirskim gunjevima i šubarama od ovčijeg runa, sviraju nam i na bušimu ili rikalu što je tradicionalni instrument, nešto kao pastirske trube. Jedemo ribu netom ulovljenu, ovčije i kravlje sireve, svježe i zapečene na roštilju te vlaški kačamak sječen koncem.

Čist vazduh opija, slatki umor i pun stomak mami na put ka hotelskoj sobi hotela Rudnik, gdje nas prije odmora dočekuje podmladak folklorne sekcije- kolo koje izvode može se opisati kao spoj stepa i igre. Uz muziku i folklor svoju tačku izvode i djeca na štulama. Štule su se nekada i samo u homoljskim krajevima koristile da se pređe rijeka a da noge ostanu suhe. Mudri i snalažljivi su očito stanovnici ovoga kraja. Zadivljeni njihovim nastupom, zaboravljamo i na umor i na odmor.

Novinari nisu krili oduševljenje, a direktor Turističke organizacije Kučevo, Aleksandar Ilić, očito je znao šta treba pokazati.

-Odlučili smo da pokažemo ono što na drugim mestima ne mogu videti – našu izvornu tradiciju i kulturu. Uveren sam da će upravo to što je autentično da nas izdvoji od ostalih destinacija koje se takođe bore za pažnju turista. Prvi utisci novinara na ovoj turi upravo su to i potvrdili, da smo u svojoj ponudi drugačiji i jedinstveni. To je zapravo samo delić onoga što imamo – kazao je. Povjerio se našoj ekipi da je nedavno bio u Sarajevu- učestvovao je na maratonu.

Sljedećeg dana nova atrakcija Kučeva- pećina Ravništarka. Prvi put su je, od početka do kraja, prošli dva seoska dječaka 1980. godine. Prepuna pećinskog nakita sa nekoliko cjelina od koji su nas najviše dojmile Labudovo jezero, Bijeli i Crni dvorac, Leopardov kanal. Kroz nju protiče i potok Ponorac. Turistička staza dužine je 550 metara, 

Na izlazu iz pećine nas čekaju vremešni Radomir i Dragoslav Milić, u tradicionalnoj nošnji, pušu u rikala. Odjekuje zvuk homoljskim planinama, dozivaju prošlost u kojoj su nekada pastiri, uglavnom iz dosade, gulili koru ili dubili drvo i pravili instrument koji će im dalje služiti za međusobnu komunikaciju.

Ostvaljamo Kučevo u svoj njegovoj ljepoti, njegove dobre ljude svakodnevnim aktivnostima, mistici i običajima.

Mir i Preporod

 Čeka nas ručak u restoranu „Preporod“. Po ambijentu, ukusnoj hrani i odličnoj usluzi ne biste pomislili da je to zapravo restoran zatvora Zabela, najvećeg zatvora u Srbiji u kojem kaznu služe okorjeli kriminalci. Hranu pripremaju i poslužuju osuđeni za lakša krivična djela sa dobrim vladanjem a o kvalitetu usluge restorana govore mnogobrojni posjetioci.

Prije ručka svraćamo na mjesto gdje je potpisan čuveni Požarevački mir  21. jula 1718. između Habsburške Monarhije i Venecije s jedne i Osmanskog carstva s druge strane. Pod šatorom, na brdu Sopot, nakon 12 konferencija održanih tokom 17 dana pregovora uslijedilo je olakšanje na svim stranama. Priča se da su se ljudi grlili slaveći, a iz topova je odjekivala vijest o potpisivanju mira.

I na koncu, šta zaključiti?  Istočna Srbija dragulj je koji se mora posjetiti. Dolasci u krajeve koje smo opisali i predstavili u ovoj reportaži  zaljubljenicima u putovanja, avanturu, sport, rekreaciju, hranu i piće, autohtono, arheloške atrakcije ...  zasigurno će ispuniti i srca i dušu.

Baš kao što se to i nama desilo!

Tekst: Mevlida Novalić

Foto: Autorica i kolege