Piše: Mevlida Novalić

Odmah nakon Metkovića, kada krećete iz pravca Sarajeva, pet i pol kilometara  sa lijeve strane od granice, nalazi se Restaurant hotel Villa Neretva. Hotel je, osim odličnog brudeta od jegulja i žaba, te ostalih morskih specijaliteta mediteranske kuhinje,  po mnogočemu jedinstven, zahvaljujući prvenstveno njenom vlasniku Pavi Jerkoviću, čovjeku velike znatiželje i nemirnog duha. Njegov karakter i  njegovo dugogodišnje ugostiteljsko iskustvo stjecano u inostranstvu,  prepoznalo je potencijal ovoga kraja, rukavaca i delte Neretve, bogate historije,  pa je još daleke 1996. godine Jerković proširio svoju ugostiteljsku ponudu i krenuo u svijet turizma sa fotosafarijem neretvanskim lađama od kojih su neke stare i više od 100 godina. Mada su ga tada, kako sam kaže, ovdje smatrali vanzemaljcem,  on nije odustao od svoje vizije. Naprotiv,  danas je  priznat kao idejni tvorac fotosafarija u delti Neretve , fotosafari se uvodi kao nešto novo na turističkoj ponudi Hrvatske,  a za Villu Neretvu ova ponuda postaje prepoznatljiv  brand. Kvalitet Ville Neretve prepoznao je i Booking.com  koji im je nedavno, na osnovu ocijena gostiju,  dodijelio nagradu Guest Rewiew Award za 2018.godinu. Dugogodišnji mukotrpan rad i trud se isplatio. Gosti  su ocijenili Villa Neretvu s visokim ocjenama i recenzijama ne krijući  oduševljenje i riječi hvale za usluge i gostoprimstvo  Pave Jerkovića  i njegove ekipe.

Za one koji ne znaju, da pojasnimo šta to podrazumijeva  fotosafari u dolini Neretve? Ukratko, to je vožnja uskim kanalima i rukavcima rijeke Neretve u tradicionalnoj neretvanskoj lađi kroz prelijepu i netaknutu prirodu,  utočište divljih životinja i ornitoloških rezervata.   

DRUGAČIJA VIZIJA

Osim prelijepog krajolika, neretvanska lađa također nosi svojevrsnu osobnost ove avanture. U njoj se, još od vremena kneza Domagoja u ovim krajevima  vozilo i prevozilo, rađalo, umiralo, vjenčavalo. Lađu su u to vrijeme  imali samo bogati, a siromašni su kod njih radili da bi lađu dobili na jedno poslijepodne, jedan dan. Lađa je onima koji su ovdje živjeli bila sve. Njena konfiguracija omogućavala je prevoz ljudi i tereta  kroz kanale, s jednog na drugu kraj.

- Ja sam 1996. uzeo jednu lađu i prvi put u povijesti Neretve i Neretvana stavio na lađu sjedalicu. Zahvaljujući upravo njenoj konfiguraciji dobio sam tu ideju na koju sam opet došao gledajući po svijetu šta ljudi rade sa fotosafarijem, a nemaju ništa prirodno što mi već  imamo. U to vrijeme  maštao sam o 500 gostiju, a danas mi  500 gostiju imamo u jednom danu. Trenutno imam osam lađa, što je najviše u Neretvi. 17 ljudi bavi se istim poslom kao ja, ali mislim da smo mi barem milimetar ispred- navodi ovaj veliki entuzijasta. Mnogo više od milimetra, Jerkovićeva ideja o fotosafariju  učinila je, potakla na organizaciju Maratona lađa  što je svojevrsna takmičarska i turistička atrakcija ovoga kraja koja se održava još od 1998. godine.

Pokazao je Jerković svoj entuzijazam, nemiran duh i znatiželju  još davne 70-te godine kada se još kao mladić, po završetku  ugostiteljsko- turističke škole,  te nekoliko godina života i rada u Gradcu na moru, obreo  u Njemačku. Kalio se kao konobar i ugostitelj, a poseban utjecaj na njega imao je njegov prvi poslodavac Franc Jozef Štraus, nekadašnji premijer Bavarske. Sudbina, sreća, splet okolnosti vodi ga u svijet  luksuza na Bavarskim Alpama gdje se dalje gradi njegovo ugostiteljsko iskustvo , ali i mnogobrojne ideje i planovi za budućnost.

Jerković se u  Hrvatsku  vraća 1989. godine, a u drugom mjesecu 1990. otvara Villu Neretvu koja je u to vrijeme na ovim prostorima bila pojam i uzor. Prenio je Pavo dašak bavarskog luksuza , od izgleda  toaleta, kuhinje i kulinarskih specijaliteta, odnosa prema gostu. Bio je on i prvi obrtnik ugostitelj sa drugačijom vizijom u ovim krajevima.

 - Živeći u Njemačkoj, putujući po svijetu, a Španjolska je moja zemlja, zemlja mog edukativnog turizma i sve ono što sam doživio u 36 posjeta Španjolskoj preslikao sam ovdje u Neretvu. Evo, 28 godina je prošlo i,  još uvijek sam tu -  s ponosom govori Jerković.  Njegov nemirni duh tražio je uvijek nešto novo. 1996.godine,  u sedmom mjesecu,  pošao je u svijet turizma sa fotosafarijem.

NERETVANSKA KUĆA

Za svoje goste Pavo  na lađama organiziraju  dobrodošlicu uz muzičku pratnju. 

- Gosti traže doživljaj. Zato radimo dobrodošlicu uz lozu,suhu smokvu, fritule, travaricu, neki liker od višnje ili oraha, ne viski, ne jeger, već im želimo dočarati da su došli na Neretvu. Znači, date ljudima ono što vi jeste, a ne ono što želite biti. Imamo i muzičku pratnju, puno mogućnosti i programa. - nabraja naš sagovornik.

Danas Jerkoviću dolaze mnogobrojni domaći i inostrani gosti, ima ih čak i iz dalekog Japana.  Posljednje tri godine uspjeli su dovesti i kruzere u Neretvu, goste koji dolaze i kruzaju Jadranom. Malo  prošetaju Opuzenom, a onda dolaze kod Jerkovića. Organizuju  ovdje i team buildinge i insentiv programe, škole u prirodi.

 Ukrcaju se u neretvanske lađe i od civilizacije, u roku od 10, 15 minuta ulaze u močvaru, upoznaju floru i faunu doline,  način života njenih ljudi. Vožnja kanalom  traje oko sat i pol, a onda  lađom  doplove do Neretvanske kuće.

-  Do nje se može doći samo vodenim putem i tu sam stvorio jedan imidž i izvornost izgleda, jer sam na samom početku bavljenja fotosafarijem napravio anketne listiće gdje bih goste, a pretežno su strani gosti bili, pitao šta im fali. Svi su tražili ručak u prirodi. Ja sam onda otišao na močvaru, tražio jednu staru kuću.  Bio sam u najmu 16 godina u jednoj kamenoj kući koju sam ja obnovio. Najam je bio 700 eura mjesečno. Lako je to ljeti platiti, ali zimi teško. 2007. godine kupio sam staru kuću u močvari. Bila je to jedina kuća koja se prodala od 1996. do danas. Gradio sam je sedam godina. Danas imam Neretvansku kuću sa 150 sjedećih mjesta, solarnim panelima, toplom vodom, sve ono što danas civilizirani gost svijeta treba- govori Jerković o upotpunjavanju ponude. Gost u Neretvanskoj kući jede ono što je naručio. Sad su napravili i dimaru, kuhinju, gdje se može praviti peka, sačura, roštilj, da gosti sami  vide kako se to sve priprema, krčka , da fotografišu i zabilježe..

- Gosti ne znaju šta je to. Znaju da je ukusno, ali to trebaju vidjeti- kroz osmijeh pojašnjava  Pavo uvođenje ovih noviteta u svoju ponudu. Za njega nema onoga što je nemoguće  uraditi.

- Gostu morate sve dati. Mi imam i neka iznenađenja za goste. Tako se, naprimjer, ja  obučem u odoru hrvatskog poštara, moji dečki izgase motor lađe i "prodaju" priču da je motor pokvaren i da trebamo čekati majstora. Onda ja dođem za koji minut i donesem telegram. Napravimo pravu malu predstavu. Radosti nam svima nedostaje, a mi zaista svega imamo - poručuje Jerković.

Dolina Neretve  blagoslovljena je plodnim tlom, pa ne smijemo zaobići ni priču o poznatim neretvanskim mandarinama. Od berbe mandarina napravljen je novi turistički proizvod. Tako je, zahvaljujući upravo njima, ovdje  produžena sezona za šest sedmica.

- Sezona se ranije završavala 15.9. , a sada se radi do 15.11. Od Brela do Neuma, za vrijeme berbe mandarine, nema slobodnom mjesta- sumira Jerković snagu utjecaja novog turističkog proizvoda neretvanskog kraja.

(Foto: bhputovanja/ privatni album Pave Jerkovića)

 USKORO 

VIDEO/Ekipa Bh putovanja u srcu neretvanske močvare !