Upravljanje otpadom u BiH predstavlja jedno od prioritetnih pitanja u vezi s okolišem na raznim institucionalnim nivoima koje se mora adekvatno planirati.

Iako BiH još uvijek nije članica EU i njeni zahtjevi nisu obavezujući, zakonodavstvo o otpadu je usklađeno sa pravnim aktima Evropske unije, čime su definisana zajednička načela sa ciljem zaštite okoliša od neodgovarajućeg zbrinjavanja otpada: prevencija nastajanja otpada, reciklaža i ponovno korištenje, i poboljšanje konačnog zbrinjavanja otpada i nadzora.

Obavezu planiranja upravljanja otpadom direktno propisuju tri evropske direktive: Okvirna direktiva o otpadu (2008/98/EC), Direktiva o upravljanju opasnim otpadom (91/689/EEC) i Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu (94/62/EC).

 Ipak, komplikovana institucionalna struktura BiH i različite nadležnosti, te nepostojanje finansijskih sredstava, kompliciraju i sprovođenje zakonskih akata i uspostavljanje sistema upravljanja otpadom.

ZELENI OTOCI

Na državnom nivou ne postoji nadležna institucija za zaštitu okoliša i upravljanje otpadom, tako da je sva odgovornost prenesena na entitetska tijela, odnosno na Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Republici Srpskoj i Ministarstvo okoliša i turizma u Federaciji BiH, koji djeluju u saradnji sa Međuentiteskim tijelom za okoliš. Uz instrukcije ovih ministarstava, a u skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom, Zakonom o zaštiti okoliša i zakonskim direktivama Evropske unije, Vlada FBiH, kao i Vlada RS, donijele su entitetske strategije upravljanja otpadom, ključne dokumente za planiranje i sprovođenje sistemskih aktivnosti u području upravljanja otpadom u BiH. Pripremljeni su i planovi upravljanja otpadom, kao provedbeni dokumenti ovih strategija za razdoblje 2012-2017. na osnovu kojih se trenutno pripremaju i planovi na kantonalnom, odnosno na općinskim nivoima, za uspostavu sistema upravljanja otpadom.

Prema dosadašnjim podacima, pokrivenost komunalnom infrastrukturom, odnosno uslugama odvoza otpada u BiH je oko 63%. U Federaciji, prikupljanje otpada obavljaju komunalna preduzeća (njih 67) koja su većinom u vlasništvu općina, a rijetko su privatna preduzeća. U mnogim općinama je mehanizacija poprilično zastarila, sa ograničenim tehničkim mogućnostima, i otpad se uglavnom prikuplja neselektivno.

Napredak u mehanizaciji su napravile općine koje su ostvarile saradnju sa ovlaštenim operaterom sistema za upravljanje ambalažnim otpadom Ekopak, u okviru koje su dobile zelene otoke za selektivno prikupljanje ambalažnog otpada. Tako prikupljeni otpad, preuzimaju komunalna preduzeća koja imaju ugovor o saradnji sa Ekopakom i predaju ga na reciklažu.

CENTRI ZA UPRAVLJANJEM OTPADOM

Prema strategiji upravljanja otpadom, kojom je definisana politika i strateške smjernice zasnovane na načelima EU, a krovni cilj je „zaštita okoliša, promocija i poticanje održivog korištenja resursa kroz uspostavu integriranog sistema upravljanja otpadom”, planirana je izgradnja 16 regionalnih centara za upravljanje otpadom, 10 u FBiH i šest u RS ili 10 međuentitetskih, zavisno od planova upravljanja otpadom.

Ovakvi centri su namijenjeni za prihvat i obradu sortiranog ili nesortiranog otpada, prihvat i skladištenje otpada koji se može ponovo upotrijebiti i reciklirati, prihvat, privremeno skladištenje i daljnu predaju opasnog otpada iz domaćinstva, prihvat, privremeno skladištenje i distribuciju otpada koji se može koristiti u druge svrhe, te odlaganje obrađenog otpada. Ovi centri se kasnije mogu nadograditi uspostavljanjem tehnologije mehaničko-biološke obrade otpada (MBO) i to kod onih centara kod kojih to bude opravdano, na osnovu kantonalnih studija izvodljivosti.

Do sada su izgrađene četiri regionalne sanitarne deponije - centra za upravljanje otpadom i to u Sarajevu - Smiljevići, Zenici - Mošćanica, Bijeljini - Brijesnica i Banjoj Luci - Ramići, a u planu je izgradnja modernih deponija u Livnu, Mostaru, Bihaću i drugim gradovima BiH. Kada će se realizirati izgradnja ostalih centara, zavisi najviše od finansijskih sredstava, ali i od planova.

Dok se u BiH čeka na izradu svih planova i studija izvodljivosti, što teče dosta sporo, te usaglašenje oko lokacija sanitarnih deponija, kod naših susjeda u  Hrvatskoj se čeka finansijska podrška evropskih fondova za izgradnju moderih centara za upravljanje otpadom, u kojima postoje postrojenja za obradu otpada. Planirali su izgradnju 13 takvih centara do 2018. godine, ali do sada je samo jedan pušten u probni rad, tako da je izgledno da će Hrvatska probiti rok i EU plaćati kaznu zbog kašnjenja.

U Evropi je do sada izgrađeno više od 300 modernih centara za upravljanje otpadom koji posluju po najvišim standardima zaštite okoliša. Svaki centar mora imati okolišnu dozvolu kojom će biti definisani uvjeti rada i praćenje uticaja na okoliš.

Osnovni cilj koncepta upravljanja otpadom i izgradnje ovih centara jeste upravo smanjenje količine otpada za finalno odlaganje, a samim tim i povećanje udjela recikliranog i biološki obrađenog otpada u ukupnoj količini generisanog otpada.

PRIKUPLJANJE AMBALAŽNOG OTPADA 

Osnovni preduvjet za efikasno smanjenje količine otpada koji će završiti na deponijama jeste selektivno, odnosno odvojeno prikupljanje otpada. Upravo u tom segmentu odvojenog prikupljanja, najveći pomak je napravljen kod ambalažnog otpada.

Naime, Ekopak je kao prvi operater sistema za upravljanje ambalažnim otpadom ovlašten od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma, preko općina započeo uspostavljanje sistema upravljanja ambalažnim otpadom u BiH. Uspostavljena je saradnja sa 14 općina (Kiseljak, Vitez, Novi Travnik, Kreševo, Olovo, Posušje, Ključ, Breza, Bihać, Gračanica, Orašje, Donji Vakuf, Kladanj, Vogošća) i njihovih komunalnih preduzeća sa kojima se zajedno radi na promociji i edukaciji stanovništva o odvojenom prikupljanju ambalažnog otpada, ali prvenstveno na uspostavljanju potrebne infrastrukture. Ekopak je za navedene općine finansirao nabavku ekootoka (kontejneri za papir, staklo, te za plastiku, metal i višeslojne materijale), izgradnju reciklažnih dvorišta, te nabavku vozila za prikupljanje ambalažnog otpada, čime su stvoreni uvjeti da se ambalažni otpad u konačnici reciklira. Plan je da se u svim općinama uspostavi infrastruktura za odvojeno prikupljanje otpada i tako poveća količina otpada koji se reciklira, a ujedno smanji finalni otpad koji se odlaže na deponije.

U skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom i Pravilnikom o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom, privredni subjekti (proizvođači ambalaže, uvoznici, punioci, distributeri, trgovci) dužni su uključiti se u sistem upravljanja ambalažnim otpadom, što mogu učiniti preko Ekopaka, potpisivanjem ugovora i prenosom obaveze, uz plaćanje najnižih održivih naknada. Sredstva od naknada se prvenstveno ulažu u prikupljanje i reciklažu ambalažnog otpada, te u razvoj sistema za efikasno upravljanje ambalažnim otpadom u FBiH, ulaganjem u lokalnu zajednicu, tj. infrastrukturu komunalnih preduzeća i u edukativno-promotivne aktivnosti za građane.

Ekopak je, preko komunalnih preduzeća i sakupljača koji su u njihovom sistemu, prošle godine prikupio i predao na reciklažu više od 10.000 tona ambalažnog otpada, čime je ispunjen godišnji cilj za reciklažu i iskorištenje ambalažnog otpada od 20%.

Što je više privrednih subjekata uključenih u Ekopak sistem, brže se uspostavlja sistem upravljanja ambalažnim otpadom u svim općinama, što u konačnici dovodi do smanjenja finalnog otpada koji završava na deponijama.

Evidentno je da situacija u oblasti upravljanja otpadom nije sjajna, ali napredak ipak postoji. Za bolju budućnost, vrijedi se potruditi, a za uspjeh je potrebno uključenje i bolji angažman svih učesnika, od proizvođača otpada, preko onih koji upravljaju otpadom (prikupljaju, prevoze, obrađuju i slično), do nadležnih tijela. A ne smijemo zaboraviti i nas pojedince, koji su u cijelom ovom lancu jako važna karika, karika koja svojim ponašanjem i odnosom prema otpadu, može mnogo doprinijeti uspostavi sistema upravljanja otpadom i zaštiti okoliša.