Zaintrigirana legendama o planini Čvrsnici, ekipa magazina Start BiH, pojačana našim poznatim džudistom Amelom Mekićem, bivšim fudbalerom Husnijom Erkočevićem, bivšim američkim vojnikom, lovcem na krokodile u rodnoj Luizijani i bh. zetom Fordom McGuffeejem, odlučila je da se i sama uvjeri u osnovanost ovih narodnih predanja. U osvajanje planine krenuli su hrabro – u dva vikenda i iz dva pravca: zapadna trasa iz pravca Blidinja, odnosno Risovca, i onim težim i zahtjevnim iz Dive Grabovice, preko Zlog potoka i Tisa

Piše: Mevludin Mekić

Rijetki znaju da je jedan od dijelova čuvene trilogije „Gospodar prstenova“ trebao biti sniman na području planine Čvrsnice, tačnije na lokalitetu Hajdučkih vrata. Prema nekim nezvaničnim informacijama, to se nije desilo zbog nepristupačnog terena. Brojne su legende o hajducima, njihovim putešestvijima i zgodama vezane za ovu planinu, koji su našli utočište u njenim njedrima, a najpoznatija je ona o lokalnom hajduku Mijatu Tomiću.

Od ljepote vilinskog kola se zanijemi

No, legende kažu da su ovu najvišu hercegovačku planinu Čvrsnicu i gorske vile izabrale za svoje stanište, tačnije njene vrhove Veliki Vilinac (2118 m/nv) i Mali Vilinac (1996 m/nv). 

U legendama su gorske vile opisane kao prelijepe djevojke, raspletenih dugih zlatnih kosa, koje lutaju planinama i pjevaju sa vjetrovima pjesme koje omamljuju ljude. Pomagale bi dobrim ljudima tako da bi noću obavljale poslove koje oni nisu mogli obaviti po danu, a zle ljude bi kažnjavale tako što su na njih bacale vječito prokletstvo. One lebde oko svoga planinskoga svijeta i pomažu kod ozdravljenja, iscjeljuju rane, pomažu kod raznih tegoba. Žive u pećinama u koje možeš ući samo ako su te vile pozvale, inače nikada više živ nećeš izaći.

A unutra, u pećini, legende kažu da je čaroban svijet koga samo odabrani vide. Pred većinom se posjetitelja pećina pretvara u labirint iz koga nema izlaza. Gorske vile vole ples i onaj ko ugleda njihovo vilinsko kolo zanijemi od ljepote i do kraja svog života ne prozbori više niti jednu riječ.

Zaintrigirana ovim legendama, ekipa magazina Start BiH, pojačana našim poznatim džudistom Amelom Mekićem, bivšim fudbalerom „Dansko Randersa“ Husnijom Erkočevićem, bivšim američkim vojnikom, lovcem na krokodile u rodnoj Luizijani i bh. zetom Fordom McGuffeejem, odlučila je da se i sama uvjeri u osnovanost ovih narodnih predanja. U osvajanje planine krenuli smo hrabro – u dva vikenda i iz dva pravca: zapadna trasa iz pravca  Blidinja, odnosno Risovca, i onim težim i zahtjevnim iz Dive Grabovice preko Zlog potoka i Tisa.

Iza Zlog potoka dočekalo nas smeće

Dobro markiranom stazom u sunčano jutro krećemo iz sela Diva Grabovica te vrlo brzo presahlim koritom, a kasnije kroz šumu izbijamo do planinarskog bivka Žiško pod Velikim kukom. Ovaj bivak su sagradili učenici i profesori Željezničke industrijske škole iz Sarajeva pa je po njima i dobila naziv. Od bivka staza se račva na dvije strane. Popularno se  naziva Via ferrata, a mi se penjemo suhim koritom Zlog potoka kroz koji se u proljeće obrušavaju ogromne bujice. Za savladavanje nije potrebno posebno alpinističko znanje ili vještine. Prizori tokom ovog dijela su fascinantni, kao i nakon izlaska u gornje dijelove odakle se pružaju prekrasni vidici na doline ispod i okolne litice. Staza je zahtjevna i na nekim dijelovima je postavljena i sajla pa se treba oprezno kretati. Ovo je ujedno i najteža dionica ove naše ture.

Staza je duga 14 kilometara, što i nije puno, ali treba savladati 1400 metara nadmorske visine. Do sada nezapamćeno vreli septembarski dan otežava kretanje, temperatura ide preko četrdesetog podioka, što nam zalihe vode prazni znatno brže nego smo planirali. Na ovoj stazi 18. 8. 2002. godine tragično je izgubio život planinar Salem Zebić Kujta, član PD Vilinac, padom niz liticu.

Izlazimo na planinsku kuću na Tisama gdje nas je dočekalo kolektivno razočarenje. Kuća je u jako lošem stanju, a voda iz čatrnje u blizini kuće nije baš preporučljiva za piće. Okolina je prepuna razbacanog smeća. Naš plan da ovdje dopunimo zalihe vode je propao pa se ekspedicija neplanirano ovdje završava. Niko od članova ekipa ne krije razočarenje jer su nam cilj bila Hajdučka vrata, za što nam je trebalo još otprilike dva i po do tri sata jakog uspona. Nerado donosimo odluku da se vratimo, preko Žlijeba, nazad u Divu Grabovicu. U povratku svraćamo do Vidikovca, u blizini planinske kuće na Žlijebu, gdje utiske sumiramo zaključkom da je i ova skraćena tura ipak zadovoljila naše potrebe za prirodom i društvom. Za sada, naravno. Odmah dogovoramo sljedeći vikend i sljedeće penjanje do našeg cilja uz veće zalihe vode.

Ovoga puta odlučili smo se za pravac Blidinja, odnosno preko Risovca. Od Risovca putokaz s oznakom za Muharnicu vodi nas makadamskim putem za Vitlenicu, gdje nakon 3,5 kilometara ostavljamo vozilo. Na ovom putu pažnju nam privlači rampa za sprječavanje nelegalne sječe drveća, koja se sada ne zaključava jer je katanac zahrđao. Tu, kao i mnoge druge informacije, dao nam je Braco Babić, poznati bh. planinar koji nam je i održao teoretski čas pripreme prije puta. Dobro markirana staza u prvom dijelu je lagana i kroz šumske predjele nas vodi ka Maloj vali i Zaglavlju, gdje se nalazi katunište ili bivak koji može poslužiti kao skrovište u slučaju nevremena. Tu susrećemo grupu starijih planinara iz PD Firduz iz Gradačca. Uz planinarski pozdrav (vedro), zaobilazimo ih i nastavljamo svoj pohod. Sunce počinje da nemilosrdno prži, a dan je nesvakidašnje topao za ovo doba godine, baš kao i prethodni,  temperatura ide i do 40. podioka. Poučeni iskustvom iz naše prethodne ture, ovaj put opremili smo se većim i dovoljnim zalihama vode. 

Hajdučka vrata umjesto pancira

Nastavak dionice je zanimljiv, poprilično kamenit, sa nekoliko uspona. Bez većih problema ekipa stiže do raskrižja Pregon. Tu se put račva, a mi nastavljamo u pravcu jezerceta Crvenjak, koje je na najvećoj nadmorskoj visini (1970 m) u BiH. Prizor je jedinstven, tu pravimo prvu malo veću pauzu za kafu ili čaj koji su neki i zaboravili ponijeti, a neki pronalaze osvježenje u jezeru. Jezero je interesantno posebno zbog toga što, kako kažu upućeni, ne mijenja ni svoj oblik ni količinu vode, ni temperaturu bez obzira na godišnje doba.

Nedugo zatim stigosmo do Hajdučkih vrata koja se nalaze na nadmorskoj visini od 2000 metara  i predstavljaju simbol planine Čvrsnice. Jedinstveni kameni prsten koji je priroda formirala i oblikovala hiljadama godina.

Prema Hajdučkoj legendi, onaj ko prođe kroz Hajdučka vrata otporan je na metke. Zapanjuje svojim položajem jer se nalazi na rubu kanjona dubokog 1800 metara. Zadivljeni smo prizorom pred ovim prekrasnim zdanjem, a pogled luta na Prenj, Velež, Drežnicu, Neretvu... Nakon obaveznog fotografisanja nastavljamo dalje. Svega desetak minuta od Hajdučkih vrata nalazi se Trinjača, jedan od vrhova Čvrsnice koji se nalazi na 2045 m. Ekipa dalje nastavlja prema Vidikovcu, iznad stijena Velikog kuka u blizini planinarskog doma.

Dom na Vilincu poznat je kao dom na najvišoj nadmorskoj visini u Bosni i Hercegovini, a nalazi se na 1961 m nadmorske visine. Porušen je u ratu, a obnovljen 2010. godine. Materijal je iznošen na leđima, a zasluge za obnovu pripadaju vrijednoj omladini Jablanice. I danas se još uvijek dorađuje, u što smo se i sami uvjerili. Naime, u povratku smo sreli grupu planinara iz PSD Vilinac, koji je iznosila cement u ruksacima.

Do vrha idemo uglavnom markiranom stazom praveći manje šortkate, a usput uživamo u pogledu koji je sve ljepši. Za nekih četrdesetak minuta smo na vrhu! Veliki Vilinac (2118 mn/v) je osvojen! Lagani povjetarac puše, ali puno manje nego što smo očekivali. Na Velikom Vilincu pravimo pauzu od 15-ak minuta. Udišemo duboko. Čvrsnica miriše karakterističnim mirisima svog biljnog pokrivača. Sva priča prestaje. Samo gledamo i uživamo u pogledu i mirisu. Ono što nas je dočekalo na vrhu vrijedilo je svake kapi znoja.

Nerado se vraćamo nazad, uz zajednički stav da ćemo doći opet.

OMLADINA

Materijal je iznošen na leđima, a zasluge za obnovu pripadaju vrijednoj omladini Jablanice. I danas se još uvijek dorađuje. U povratku smo sreli grupu planinara iz PSD Vilinac koja je iznosila cement u ruksacima

JEZERO
Nastavljamo u pravcu jezerceta Crvenjak. Prizor je jedinstven, tu pravimo prvu malo veću pauzu za kafu ili čaj koji su neki i zaboravili ponijeti, a neki pronalaze osvježenje u jezeru