Narodna priča koja se još može čuti u ovim krajevima kaže da je nekad davno nekoj djevojci ispao prsten na Velikom jezeru na Treskavici, a da ga je voda izbacila na vrelu Srebrenik koje se uljeva u rijeku Željeznicu ispod sela Turova.

Čuje se samo huk

Do pećine koju zovu Godinjska, dolazimo uskom zaraslom stazom koja se naoko baš puno i ne koristi.

- Valjda insanima sama pećina i nije interesantna ili se boje mina pa im taj prizor i nije vrijedan rizka - reče nam sad već stalni vodič za ovo područje Senad Senči Mulaomerović.

Pećina je poznata kao vrelo rijeke Željeznice, iako iz nje izvire Godinjski potok. Naš vodič komentariše da je neki topograf koji je crtao karte ovih krajeva posefio, pogriješio.

Pećina se geografski nalazi podno brda Orlovača koje je smješteno na istočnim padinama planinskog masiva Treskavice.

Ulaskom u pećinu uznemiravamo njene stanovnike, ljubavni par slijepih miševa koje smo, u najmanju ruku, iznenadili.

Dubina same pećine je tridesetak metara, a visina varira od jednog do pet metara.

Nemamo sreće da vidimo vodu unutar pećine jer se povukla dublje u utrobu za nas taj dan nevidljivu, ali može se čuti njen huk u dubini.

- Tu se nekad, kada se topi snijeg ili su velike padavine, napravi i malo jezerce - kaže nam Senči.

Kratko se zadržavamo u utrobi pećine i krećemo u potragu za mjestom gdje će se voda pojaviti.

Na nekih pedesetak metara ispod pećinskog ulaza/izlaza, dolazimo do mjesta gdje se ukazuje prelijep prizor izviranja vode ispod kamena. Nisam mogao odoljeti, napio sam se te vode razmišljajući kud je sve prošla da bi izbila baš ovdje na površinu.

Vode iz planinskih vrleti Treskavice i njenih jezera ponirući i praveći sebi put kroz utrobu zemlje, dolazi na ovo mjesto kao dar koji može samo priroda stvoriti.

Kace su predivne

Ove godine su velike suše, pa se dalje nastavljamo spuštati samim koritom Godinjskog potoka, prateći njegov tok i diveći se malim slapovima i kaskadama zaraslim u gustu mahovinu koja mijenja boje od tamnozelene do svijetlosmeđe, što zavisi od toga koliko dolazi u dodir sa sunčevim zrakama.

Potok pratimo jednim dijelom i dolazimo do Vodenica koje su sagradili mještani sela Godinja. Ima ih desetak, a neke od njih su još u funkciji.

Nadomak sela, na Dugim njivama, dolazimo do najljepšeg detalja - mjesta kojeg narod zove Kace.

Tu je voda padajući sa visine napravila udubljenje u obliku kace. U samoj blizini ovog vodopada se nalazi još jedna vodenica koja bi, da radi, sve ovo činila još atraktivnijim za posjetioce. Ovo mjesto je pored Kazana, o kojima smo ranije pisali, jedno od najljepših izletišta u okolini Trnova.

Put nas tu na neko vrijeme odvaja od Godinjskog potoka i dalje nastavljamo kroz selo Godinju i dalje prema mjestu koje se zove Sastavci, gdje, u stvari, spajanjem dva potoka, Godinjskog i Hrasničkog, nastaje rijeka Željeznica.

Hrasnički potok vodu dobija iz Velikog jezera na Treskavici. U sušnom periodu više puta ponire i ponovo izbija na površinu. U proljeće i u jesen to je prava rijeka sa bukovima, slapovima i vodopadima, od kojih je najpoznatiji vodopad Skok visok 40 metara.

Pratići dalje tok sad već rijeke Željeznice dolazimo do mjesta Kazani, njenog dragulja. Do tog mjesta se može garantovati da je rijeka čista i da se u njoj možete okupati i osvježiti.

Sve što se dalje dešava sa Željeznicom bolje je ne vidjeti, jer je to očit primjer nebrige čovjeka za ovu, ali i ostale bh. rijeke. Od ovog mjesta Željeznica je dalje toliko zagađena da se ne preporučuje kupanje u njoj.

Crna i Bijela rijeka

Rijeka Željeznica pripada Crnomorskom slivu. Njena dužina od spajanja Hrasničkog i Godinjskog potoka ili od pećine ispod koje izvire, pa do ušća u rijeku Bosnu je 26,9 kilometara.

Kada se govori o rijeci Željeznici bitno je spomenuti još njene dvije najveće pritoke - Crnu, koja se ulijeva ispod Trnova, te Bijelu rijeku koja se ulijeva kod Donje Presjenice.