Piše: Asaf Bečirović

Foto: Mevludin Mekić

Kad ste zadnji put čuli konja kako hrže!? Ili ga vidjeli uživo, van slikovnice i televizijskog ekrana! Ne sjećate se! Envera Žigu, hipologa i vlasnika ergele „Žiga“, budi, ako ne pijetao, hrzanje konja sigurno! Svakodnevno on uživa u svoja 32 bosanska brdska konja u Kralupima, pitoresknom selu kraj Visokog. Tu je, bježeći od ljudi i gradskog jada i čemera, kupio nekih dvije stotine dunuma zemlje sa nešto šume, potokom - i napravio ergelu. Ima ergela štale i sve što treba, no, neće bosanski brdski konj u štalu. Draga mu sloboda, livada zelena. Po vascijeli dan su konji u šumi. Uzgred, dvočlana porodica, nastanjena u prizemlju Enverove kuće u Kralupima, pomaže mu u hranjenju, timarenju i pojenju tih snažnih konja. Inače, ne bi Enver, kako kaže, mogao deverati ni sa dva, kamoli sa 32 konja.

DLAN O DLAN

Helem, dovoljno je da Enver udari dlanom o dlan i eto konja iz obližnje šume. Misle, zove ih Enver da ih nahrani ili počasti kockom šećera, mrkvom! Dolazak najave topotom kopita. A kad se pojave - spektakl! Vidjevši ih, zaključite kako Enver, moguće je, u konju nalazi snagu bez surovosti, ljepotu bez sujete i prijatelja bez interesa. Možda Enveru, kad se tako igra sa svojim konjima, na um padne i ona arapska poslovica u kojoj dobar soko, brz pas i plemenit konj vrijede više od dvadeset žena.

No, najbolje pustiti Envera, stručnjaka za konje, hipologa dakle, da nam objasni šta je i kakav je bosanski brdski konj!? Kakva je to pasmina, kako se našl u Bosni i zašto je ugrožena?    

- Bosanski brdski konj jedna je od rijetkih autohtonih pasmina konja sa Balkana. Pasmine je nastala, pretpostavlja se, a beli je i tako, ukrštanjem konja koje su na ovom tlu imali Iliri sa konjima, darparima i čelarskim, koje će sobom dovesti Sloveni kada su naseljavali ovo područje. No, priča s ukrštanjem nije gotova. Turci dolaze u Bosnu, ali ne, kako se vjeruje, preko noći, nego desetinama godinama upadaju u Bosnu sa svojim arapskim konjima. Oni su svjesno ukrštani s ovdašnjim i tako je nastao bosanski brdski konj - objašnjava Žiga.

BLAGO

Dobar je to, odličan konj, veli naš sagovornik. Izdržljiv, izrazito snažan za svoju veličinu. Nije tek tako, nakon Prvog svjetskog rata, hipolog Edvard Meleki, Austrijanac, proglasio bosanskog brdskog konja najboljim vojnim konjem na svijetu. Ima zapisano i da je neki Austrijanac, upravnik iz Lipice, primijetio da Austrija bez bosanskog brdskog konja ne bi mogla voditi ratove u planinskim predjelima. Imamo, što bi rekao naš sagovornik Enver Žiga, blago!

- Dakle, to naše blago je manjeg rasta! Ima izrazito snažnu muskulaturu, osobito prednjeg i zadnjeg dijela gdje je vučni mehanizam. Odličan je za nošenje i vuču tereta. A skroman je u ishrani i smještaju. Ne voli štalu, bježi iz nje! Pratili smo, tamo oko Rogatice, krdo od 400 konja kojima niko nikada ništa nije dao da jedu. I takvi se ništa ne razlikuju od ovih mojih bosanskih konja. Dakle, snalažljivi su, sami sebi nađu hranu. Temperamentni su, ali i poslušni, zahvalni - hvali ih hipolog Žiga.

Na području bivše Jugoslavije imali smo, 1960. godine, pola miliona grla bosanskog brdskog konja, danas - 160 registrovanih grla, u čistoj krvi. Dakle, u cijelom svijetu ima registrovanih 160 grla bosanskih konja.

- Ne bismo imali ni toliko da nije bilo Slovenca Antona Dolinšeka. On je prvi primijetio da se dratično smanjuje broj konja bosanske brdske pasmine. Kako je došao do toga? On je u Nevesinju 2003. godine zakupio oko 3.000 hektara zemljišta. Mislio se baviti poljoprivredom i turizmom. A ranije već je imao dodira sa bosanskim brdskim konjem jer bilo je njih i u Sloveniji, Makedoniji... Kupio je dva, tri. Dopadnu se njemu i njegovoj ženi. Zalijepe se za njih - veli Žiga.

POBIJENO, POJEDENO

Pretpostavka je, veli on, da smo pred početak agresije na BiH, imali 20.000 bosanskih brdskih konja. Narod se micao s ognjišta, glavu, ali ne i konje, spašavao!

- U svakom, pa i ovom ratu, konji plate veliku cijenu. Neki su konji u ratu stradali, neki pobijeni, neki pojedeni. Dakle, drastično se smanjuje broj konja. Poslije rata bilo ih je oko tri hiljade. I društvo se raslojava, bogati ne kupuju bosanske brdske konje, nego engleske galopere, arape! A i ono malo uloge što ju je imao u poljoprivredi, konj gubi pojavom mehanizacije. Jer poslije rata je svako kao donaciju dobio motokultivator. Time bosanski brdski konj postaje višak. Niko ga neće - tužno će naš hipolog.

Nejse! Profesor Refik Telalbašić i naš sagovornik 2004. obilaze Bosnu. Daju se u potragu za bosanskim brdskim konjem. Idu na pazarne dane u Han-Pijesak, Turbe, Travnik... Vide, ima konja, ali bosanskog brdskog - ni na mapi! Šta sad?

- Pokušavamo animirati političare. Bio je plan da se pravi državna ergela. Znao sam, ništa od toga! Inače, normalne, kulturne zemlje, imaju državne ergele. Slovenija ima Lišpioce, Hrvatska - Đakovo i Lipik. No, političari nisu htjeli ni razgovarati sa nama! Oni koji jesu, obećavali su pomoć. Ništa od nje! Tad Dolinšek osniva ergelu bosanskih brdskih konja u Nevesinju. Profesor Telalbašić mu je pomagao. Prebacio je dio konja 2008. u Sloveniju. Drugi dio konja iz njegove ergele uzima Damir Voloder, iz Vrbovskog, i osniva ergelu u Hrvatskoj. A da su se namučili izvesti konje iz Bosne, jesu. Jer iz BiH nema izvoza žive stoke. No, to je posebna priča. Helem, sa srpskim papirima je bosanski brdski konj otišao u Sloveniju i Hrvatsku - kaže Žiga.

POTICAJ

No, profesor Telalbašić umire, te Žiga ostaje usamljen u borbi za spas bosanskog brdskog konja. U federalnom ministrarstvu poljoprivrede pokušava dobiti poticaj. Na raspolaganju je bilo 70 miliona KM. Žiga je tražio 1.000 KM po grlu, imajući na umu da Srbija daje 400 KM za uzgoj bosanskog brdskog konja u Srbiji.

- Bilo mi je stalo da dvadesetak ljudi dobije taj poticaj. Dali ne dali, uzgajat ću ovu pasminu konja. Tačno znam koju ću kobilu sa kojim pastuhom spariti da ne bi došlo do pevelikog uzgoja u srodstvu. Meni su konji zadovoljstvo. Uživam u tome. Pokušavam da sačuvamo pasminu. Ona je tako dragocjena. U Sloveniji, pored ergele, ima 15 malih uzgajivača, u Hrvatskoj osam. Nijemci su formirali udruženje bosanskog brdskog konja. Tamo smo uspjeli bosanskog brdskog konj staviti na crvenu listu ugroženih pasmina. Vlast u BiH ostaje nijema. I biznismene sam pokušao animirati. Samo je Armin Hrvić, iz AS Grup, reagovao kupivši dvije kobilice bosanke. Drugi ništa, jada se Žiga naglašavajući da malo koja zemlja ima ovako staru pasminu konja, te da bi svaka druga država ovakav genetski potencijal zakonom zaštitila.

ORIĆEVA ERGELA

Sad, bila je, ili još postoji, ergela bosanskih brdskih konja na Borikama. Do konca 2011. je, veli Žiga, briljantno radila. Imala je 110 perfektnih bosanskih brdskih konja. On i profesor Telalbašić su desetak puta godišnje išli u njen obilazak, a jednom godišnje ocjenjivali grla, uvodili ih u rasplod...

- Tada ergelu na Borikama kupuju Banjolučanin i Nevesinjac. Kreću kola nizbrdo! Digli su veliki kredit na račun ergele, nisu vodili računa o konjima. Prošle godine ergela opet mijenja vlasnika. Novi je vlasnik rasprodao konje. Zadržao je na Borikima samo 15 kobila i četiri pastuha. U komadu je prodao 75 konja. Dobra je stvar da je te konje kupio Naser Orić. Sad radimo na tome da Naser formira ergelu - cijeni Žiga.