Inat ćuprija: Građena tako da se Trtku udovolji, a begu ne zamjeri

Među najstarije ćuprije u Stocu ubraja se Gornja ćuprija ili, jednostavnije, Ćuprija. Ona je 70-tih godina prošloga vijeka dobila ime Inat ćuprija.

Pored ove ćuprije nalaze se mlinica, džamija, kafana i hamam. Vremenom je pored ćuprije niklo naselje. Život je tekao kao i u svim drugim čaršijama. Prenosile su se dogodovštine o ljudima, razne zgode i nezgode, tako da danas ima mnogo priča o ljudima koji su tu živjeli. Svaka generacija imala je svoje priče.

I o samom mostu, koji je prirastao za srce Stočanima, ispredale su se razne legende. Jednu od njih zabilježio je i Muhamed Elezović.

Prema toj legendi, gradnja Inat ćuprije počinje krajem XVI i početkom XVII vijeka. Navodno, Gornja ćuprija napravljena je odmah poslije Donje ćuprije u Stocu. Elezović, međutim, misli da je Gornja ćuprija napravljena prije, jer su svi putevi iz Dubrovnika vodili prema Gornjoj ćupriji. Ili su možda pravljene uporedo?

U isto vrijeme Evlija Čelebija piše: „Godine 1658. izbio je ponovo ustanak u Anadoliji, pa je Porta preduzela sve mjere da ga uguši. U to vrijeme glavni zapovjednik u Stocu bio je beg koji se morao odazvati sultanu da ide na vojsku. Pokupi beg sve iz Stoca što imade ja glavu, ja snagu i ode na vojnu. Čim je beg otišao iz Stoca, u Stolac je došao neki Trtak iz Ljubinja i ujutro osvanuo na vlasti. Premetnuo se s puščetinom kroz Stolac sa petnaestak njegovih vojnika čiji je vakat došao. Težak je to vakat kad ima vlast onaj sa puškom u ruci i praznom glavom na ramenu. Hodajući po Stocu na Donjoj ćupriji nađe Isah-Neimara i Ristu kako skidaju skelu.

Trtak je tada pozvao Isaha da pravi ćupriju ljepšu od begove, na gornjoj ili sjevernoj strani Stoca. Jest da sila Boga ne moli, ko će praviti fukari ćupriju, ko li čekati bega kad se vrati, a samovolja u Stocu. Gluhovode caruju. Tvrd se komad zalomio. Isah je mislio kad mora više graditi ćupriju da načini nešto da valja, pa će i begu milo biti, a i ja se neću svoga rukodjela stidjeti. Predloži Trtku da napravi ćupriju ko burmu, po burme na suncu, a druga pola u vodi.Trtak neće ni da čuje: Hoću ćupriju koja ima više oka nego begova. Argati počeli jaziti Bregavu, a Isah i Risto u brdo da traže majdan za kamen. Počeli ćupriju, pa gradi, pa pravi, pa pravi i bogami je načiniše. Dok su pravili, smisliše osvetu. Načiniše oka više nego u begove ćuprije, ama svako oko je heravo, ja manje ja više, a u onije sa kraja jedna noga dopire do vode, a u onog drugog naslonjena u brdo. Trtak to nije ni primijetio, k’o prazna glava. Slavio je heftu dovršavanje ćuprije, jer osta spomen kad se i on u Stocu pitao. U Anadoliji je završena vojna. Beg sa vojskom dođe u Stolac. Isah i Risto da mogu utekli bi pod zemlju. Znaju oni da će beg od svakoga tražiti što je radio. Majstore je sila natjerala, pa što će im beg. Tako su oni razmišljali. Ama pravde nema. Kad je beg vidio ćupriju, odmah na Veliku tepu tupan i telal. Sakupi se narod cijelog Stoca. Misle da će beg kazivati šta je sultan naredio i kako mu je na vojni bilo. Umjesto toga beg poče kažnjavati, sve redom ko je god šta učinio što njemu nije po volji. Pred svijetom beg naruži i nabruči majstore i naredi da im se udare falake.“

Tako je izgrađena Inat ćuprija. Odavno nema bega ni Trtka, nema ni Isaha ni njegovog majstorluka, ali u Stocu stoji stara ćuprija čudnog izgleda za oko, ali interesantna i lijepa za dušu.