Tekst i foto: Mevludin Mekić

Nije bitno da li je Mala Ćaba, Đokin toranj ili Paklijaš, neka ga zove kako ko hoće: bitno je popeti se na vrh i uživati u ljepotama koje pruža planinski masiv Treskavice.

Krenuli smo za rose iz sela Turovi nadomak Trnova.

Na Zagrizalo, pa u borovnice

Naš vodič Senad Senči Mulaomerović važi za jednog od najboljih poznavalaca Treskavice, u što smo se i sami uvjerili.

Krećemo se u pravcu planinarskog doma Treskavica na Sustavcima i tu pravimo kratku pauzu za prvu jutarnju kafu uz koju imamo kratak brifing o tome kojom ćemo se maršutom kretati.

A ona nas vodi u pravcu drugog planinarskog doma, Runolist na Paležu, pored kojeg samo prolazimo, bez zadržavanja.

Markirana staza nas dalje vodi do mjesta koje se zove Skok, u čijoj se blizini nalazi i česma poznatog planinara Rade Lasića.

Krećemo se kroz gustu šumu i zaustavljamo pored starog prepolovljenog drveta.

- Ovo je Zagrizalo, tu medvjedi poslje prespavanog zimskog sna dolaze da isprobaju svoju snagu grizući stablo na kojem se vide tragovi njegovih zuba - priča nam Senči.

Nastavljamo put i dolazimo do mjesta Stare Kolibe. Tu su nekad zaista bile kolibe koje su ljeti, kad dovedu stoku na planinsku ispašu, koristili čobani.

Nevjerovatno je koliko tu ima borovnica: gdje god da se čovjek okrene sve su preplavile. Tu, naravno, zastajemo da bi se osvježili tim slasnim plodovima koji nam daju energiju da nastavimo dalje.

A dalje, kako se krećemo, predjeli nas sve više zadržavaju. Sve češće se zaustavljamo, pravimo kratke pauze za razgledanje prirodnih ljepota koje nas okružuju.

Sljedeća stanica je Crno jezero, prvi u nizu bisera koje ćemo posjetiti u jednodnevnom pohodu. Jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 1.680 metara, podno uzvišenja Ilijaš. Dugo je 160, široko 90, a duboko oko šest metara i u njemu nema ribe.

To je razočaralo člana naše ekspedicije Besima Belog Kajevića: već je bio počeo da vadi štap za pecanje... Ali, biće prilike i za to.

Sa Crnog jezera put nas dalje vodi do Ušljivih vrela. Legenda kaže da su čobani koji su cijelo ljeto provodili na planini, kad bi dobili vaške ovamo dolazili da ih se oslobode. Dovoljno je bilo, kaže legenda, jednom ovdje oprati kosu da bi ih se riješili.

Tu, na vrhu

- Voda na Ušljivom vrelu udara u zube - reći će naš vodič.

Tu previmo malo dužu pauzu za doručak i okrepljenje. Pripremamo se za najveći uspon ka vrhu Treskavice.

Kad smo napunili baterije, krećemo dalje u pravcu Hecegovačkih vrata, mjesta na kojem iz sjevernog dijela bosanske, odnosno trnovačke Treskavice, ulazimo u južnu, odnosno hercegovačku ili kalinovičku Treskavicu.

Tu se sudaraju dvije klime - južna mediteranska i sjeverna kontinentalna. Tu počinje i pravi uspon...

Savladali smo ga bez velikih poteškoća i evo nas na krovu, na vrhu Treskavice visokom 2.086 metara - Maloj Ćabi, Đokinom tornju ili Paklijašu, kako ga, rekosmo, ko već zove.

Odatle se pruža prekrasan pogled na okolne planine u BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Kada je lijepo vrijeme i velika vidljivost pogled doseže, tvrde stari planinari, i do zidina Dubrovnika.

Osjećaj kada se popnete na ovo mjesto je neprocjenjiv, nema ni riječi kojim bi ga opisali kad se upisujete u knjigu posjetitelja, taj osjećaj tek se nazire na fotografijama koje pravimo tu, na vrhu, a užitak s kojim se ovdje pije kafa, može se samo doživjeti.

Sad kad smo se popeli na vrh Treskavice, naoko nam je pao kamen se srca.

- Sve nam je lakše, a i sve nam je podnogu - kako reče Senči.

Markirana staza nas sa vrha vodi preko Ćabinskih stijena u pravcu Pašine planine. Krećemo se po samom obodu litice, malo adrenalina nije na odmet.

Duboko ispod nas vidimo Bijelo jezero koje nestaje, pretvara se u žabokrečinu.

Markacija nas dalje vodi ispod Nikolinh stijena do Konjskog vrela. Tu se osvježavamo, dopunjavamo zalihe vode, a Senči nam preporučuje da po flašu ponesemo i kući...

Do Turova po handovilju

- Jer to je najkvalitetnije vrelo na Treskavici, a ja mislim da ni u cijelom svijetu nema bolje vode - kaže Senči.

Nastavljamo se spuštati, prolazimo kroz Nikoline doline, odakle se pruža prelijep pogled na Platno jezero, a odmah do njega i na Veliko jezero koje je najveće i najljepše u nizu bisera treskavičkih jezera.

Kratko se zadržavamo na Platnom jezeru koje je potočićem povezano sa Velikim jezerom.

Veliko jezero je dugo 220 metara, široko 185 i duboko šest metara. Kristalno čista voda i nedirnuta okolina nude nezaboravne trenutke, posebno u vrelim ljetnim danima kada pruža osvježenje na kakvo niste navikli.

Tu se malo duže zadržavamo, odmaramo od napornog hodanja. Beli već priprema štapove za pecanje, kao da je čitavo vrijeme samo ovo čekao...

I, posrećilo mu se. Evo je potočna pastrmka, ali zbog njene veličine, a i zbog toga što je sve manje ribe u Velikom jezeru, vraća je nazad u vodu.

Teška srca napuštamo Veliko jezero, ali mora se, već ulazimo u mrak, a valja nam se spustiti do Turova.

Penjemo se na Šišan brdo odakle bacamo još jedan pogled na Veliko jezero i nastavljamo dalje.

Senči nas vodi u pravcu nekadašnjeg planinarskog doma Josip Sigmund koji je za vrijeme Titinog vakta uvijek bio pun, u svako godišnje doba.

Od doma su danas ostale samo ruševina, sve je zaraslo u veliku travu, moglo bi biti i mina, a mrak već uveliko pada, pa se ne zadržavamo dugo. Vraćamo se na staru markiranu stazu kojom smo došli i nastavljamo put sela Turovi.

Mrak nam otežava kretanje, ali nam baterije i ne trebaju jer Senči se kreće po handovilju - tako on zove taj osjećaj za kretanje po noći.

Dolazimo u Turove, noge nam klecaju od umora, ali ono što smo danas obišli i vidjeli, vrijedno je upale mišića koja nas najvjerovatnije očekuje.

Islandski lišaj na 2.000 metara

Islandski lišaj je endemska biljka koja se može naći na velikim visinama od oko 2.000 metara, dakle i na Treskavici. Čaj koji se spravlja od njega je jako dobar za plućne bolesti.

Tu su još vranilova trava, vrbovina, planinski zvončići, pelin. Treskavica je puna i šumskog voća - jagoda, borovnica, kojih ima u izobilju, malina, kupina...

Životinjski svijet

Šetači Treskavicom mogu susresti medvjeda, vuka, divlju svinju, zeca, lisicu, jazavca, divlju mačku, kunu, jastreba, jarebicu, te zmije poskoka, šarku i bjeloušku. Rijeke i jezera uglavnom su bogate ribom, prije svega pastrmkom.

Kol'ko dana, to'lko izvora

Kaže se da planina Treskavica ima vrela koliko ima i dana u godini, 365, pa i više. Sa sigurnošću se može tvrditi da ima više izvora nego bilo koja planina iz njenog okruženja.