Smješten na lijevoj obali modrozelene  Neretve, na putu Mostar - Čapljina, srednjovjekovni gradić Počitelj jedna je od najzanimljivijih turističkih atrakcija u BiH.

Gradio Tvrtko

Iako se grad prvi put spominje u pisanim dokumentima 1444. godine, pretpostavlja se da ga je dao izgraditi bosanski kralj Tvrtko 1383. godine. Prvi put se spominje u poveljama Alfonsa V. I Fridriha III, tačnije 19. februara 1444. godine.

Krasi ga karakterističan položaj zbog toga što je izgrađen na strmoj kamenoj litici na lijevoj obali Neretve. Naravno tokom godina naselje je prošireno. Značajne su dvije gradnje: u srednjem vijeku i za vrijeme Osmanskog carstva ( period od 16. do 18. vijeka). Ovaj srednjovjekovni gradić imao je mediteranski izgled, ali je nakon turskog osvajanja orijentalno preoblikovan.

Mješavina ova dva graditeljska stila daje Počitelju posebnu dimenziju, a historijsko urbano područje Počitelja je u januaru 2007. godine uvršteno i na tentativnu listu UNESCO-a.

Počitelj je ljepotom uvijek mamio prolaznike, a poznat je i kao domaćin likovnoj koloniji sa najdužom tradicijom u jugoistočnoj Evropi.

Šišman Ibrahim-pašina džamija, medresa i kuća Gavrankapetanovića su rekonstruisane i otvorene za posjetioce.

Ipak, najveću pažnju u Počitelju privlači visoka tvrđava koja se na vrhu brda uzdiže iznad grada. Tu je i sahat-kula, a djelimično je obnovljen i hamam.

Šišman Ibrahim-pašina džamija, također znana i kao Hadži-Alijina džamija, izgrađena u 16. vijeku, nalazi se u samom središtu Počitelja.

Džamija se odlikuje monumentalnošću i jednostavnošću. Pored munare stoji i drvo ciparis doneseno iz Libana u 15. vijeku.

Stari grad Počitelj u periodu Osmanskog carstva

Važan datum u historiji Počitelja je 19. septembar 1471. godine, kada su Osmanlije zauzele ovu srednjovjekovnu utvrdu. Za vrijeme osmanskog perioda, Stari grad Počitelj je dobio novi izgled, te tragovi orijentalne izgradnje su i dalje prisutni. Izgrađeni su značajni objekti kao što su: džamije, mektebi, medrese, imareti, banja, sahat kula i han. Izgled Počitelja predstavlja rijedak spoj orijentalnog istoka i srednjovjekovnog zapada. Upravo ga to čini posebnim. Jedan značajan period bio je središte kadiluka, a kasnije središte Počiteljske kapetanije.

Počitelj je kroz historiju imao važan strateški značaj, sve do austrougarskog perioda. Za to vrijeme on gubi svoj strateški značaj i neki dijelovi zidina bivaju porušeni.

Znamenitosti

Kuća Gavrankapetanovića je kompleks od dvije manje i jedne veće zgrade. Zgrade su podijeljene na selamluk ( prostor za muškarce) i haremluk ( prostor za žene)

Izgrađena je tokom  16. i 17. stoljeća. Kuća Gavrankapetanovića predstavlja najveći i razvijeni primjer stambene arhitekture u Počitelju.

Kuću krasi niz prozora na zapadnoj fasadi. Ostale karakteristike ne razlikuju se od drugih kuća u Počitelju. Prisutan je uticaj sredozemne i islamske arhitekture. Kuću Gavrankapetanovića krasi raspored prostorija s hajatom u prizemlju i otvorenim divanhanom. Kao i kod ostalih kuća iz ovog perioda prisutno je ograđeno veliko dvorište. Izgled kuće također ima i uticaj mediteranske arhitekture, što se ogleda u izraženoj kamenoj strukturi i malih širokih odvojenih prozora.

Do sredine 19. stoljeća kuća Gavrankapetanovića je bila napuštena i propadala je, zbog čega je u cilju očuvanja i obnove zgrade pokrenut projekt pretvanja u umjetničku koloniju 1961. god. To je dovršeno 1975. god., pri čemu je središnja zgrada pretvorena u smještaj za umjetnike.

Počiteljska utvrda

Počiteljska utvrda je izgrađena između 15. i 18. stoljeća Izvorna srednjovjekovna jezgra grada je najstariji ograđeni dio. Tu možemo prepoznati dvije faze izgradnje a to su stariji unutrašnji grad ili utvrda ( toranj s manjim dvorištem). Sudeći prema izgledu najstarijih dijelova utvrde, može se pretpostaviti kako malo mjesto ispod utvrde datira iz ranijeg ili istog razdoblja kao i sama utvrda. Utvrda je povećana prije 1698. godine, čime je povećan jači sistem obrane.

Grad je ozidan tako da tvori unutarnji donjon s kvadratnim tornjem, dva bastiona (Mehmed-pašin i Delibašin), Dizdareva kuća, žitnica, utvrdbena džamija i „vodotoranj”, te dva velika i dva mala portala (kapije).

Šišman Ibrahim-pašina džamija / Hadži Alijina džamija

Prema svom natpisu, izgrađena je u periodu od 1562. do 1563. godine a podigao ju je Hadži Alija.

Džamija se nalazi na istaknutom mjestu u urbanom dijelu grada i prirodnom okruženju. Uz džamiju su smješteni mektebi, imaret, medresa, hamam, han i sat-kula.

Prema putopisu Evlije Čelebije Šišman  Ibrahim- pašina medresa je nastala prije 1664. godine. Imala je pet učionica i dvije strane unutrašnjeg dvorišta.  Učionice su natkrivene kupolama, pet malih iznad učionica i jedna velika iznad predavaonice.

Iz putopisa Evlije Čelebije možemo saznati da je banja (hamam) izgrađena također prije 1664. godine. Hamam su gradili obrtnici iz Istanbula.

Budući da Evlija Čelebija ne spominje Sahat-kulu, satni toranj, pretpostavlja se da je izgrađen poslije 1664. god. Ona je tipična hercegovačka sat-kula (slične se nalaze u Mostaru i Stocu), nastala pod utjecajem mediteransko-dalmatinske arhitekture.