Dugi niz godina širom svijeta vode se brojne kampanje za zaštitu okoliša i prirodnih bogatstava. Ujedinjeni narodi su, recimo, odlučili da 2002. bude Međunarodna godina planina. Nakon uspješnog završetka kampanje, Generalna skupština UN je 2003. godine proglasila 11. decembar za Međunarodni dan planina, čime se željelo ukazati na potrebu stalnog osvješćivanja populacije o značaju planina za očuvanje kvalitetnog života.

Stara gorja

Kako je i Bosna i Hercegovina, konfiguracijski gledano, planinska zemlja, u kojoj su četiri petine površine pod planinama, a svega jedna petina obuhvata ravničarske predjele, značaj planina već je odavno prepoznat.

Tako je prvi Planinarski vodič u BiH izdat još 1902. godine, što ujedno predstavlja i početak organiziranog planinarstva u Bosni i Hercegovini. Povodom obilježavanja 120 godina planinarstva, u BiH je tokom ove godine održano niz manifestacija, a simboličnim presijecanjem vrpce na Velikom polju na Igmanu, BiH je postala i dio Evropskog planinarskog puta E-6.

Oljepotamairaznolikostimakojebh.planinenudeskorodasenemaštavišereći,ačinjenicajedasuskorosvionikojisumakarsamoijednomprošetaliBjelašnicom,Igmanom,Treskavicom,Prenjom...ostalidubokoimpresionirani.

U poređenju sa planinama u drugim zemljama, BiH ima jedan izuzetan specifikum, s obzirom da ove planine spadaju u takozvano staro gorje, gdje su skoro sve planine zaobljenei satravnatimvrhovima.

Pored toga, na malom geografskom prostoru mogu se naći i nevjerojatne suprotstavljenosti, a možda i najbolji primjer su planine Obalj i Visočica. Ako stojite na vrhu planine Obalj, koji je kako mu i ime kaže zaobljen, nasuprot gledate u Visočicu koja je tipično alpsko gorje, udaljenu preko kanjona Rakitnice zračnom linijom svega nekoliko stotina metara.

Svi strani planinari koji su se penjali na ovu lokaciju jednostavno se ne mogu načuditi takvoj raznolikosti i prirodnoj ljepoti na tako malom prostoru.

Od prvog Vodiča kroz planine BiH do danas, bar u nekim dijelovima, nije se mnogo toga promijenilo. O tome za magazin Start BiH priča i jedan od najstarijih i još uvijek aktivnih bh. planinara Drago Bozja, koji je svoj prvi susret sa planinom doživio još 1933. godine, kada je sa profesorom gimnastike otišao na Trebević, gdje je u to vrijeme bilo popularno čekanje izlaska Sunca.

- Upravo taj događaj ostao mi je najdublje u sjećanju i često ga i vrlo rado spominjem. Valjda sam se tada zarazio i od tada traje moja ljubav prema planinama i prirodi - kaže Bozja.

Mladi nude šansu

On planinama hoda već 79 godina i obišao je, kaže, pored brojnih planina u inozemstvu, skoro sve planine u Bosni i Hercegovini. Nije, kaže, mogao zaći u baš svaki kutak BiH, ali svakim ponovnim odlaskom i na poznate lokalitete uvijek je otkrivao nešto novo.

Što se njegovih favorita među bh. planinama tiče, Bozji se Treskavica nalazi na posebnom mjestu. Za nju kaže da je definitivno kompletna planina jer ima sve - strme stijene, miješanu šumu, divne padine za skijanje, a opet sve na tako malom prostoru.

- A ni ime joj nije čudno jer, generalno, svi naši toponimi adekvatno i vrlo precizno opisuju svaki lokalitet - dodaje Bozja.

Pored Treskavice, ovaj jedan od najstarijih bh. planinara izdvaja i Prenj, koji je, po njegovim riječima, zaista jedinstven. Tu je sasvim prirodno da se u augustu naiđe na snijeg, a da samo nekoliko metara dalje cvjeta planinsko cvijeće. Upravo to je ono što već godinama na Prenj privlači planinare iz cijelog svijeta.

Kao još jedan izvanredan specifikum Bozja izdvaja dolinu Dive Grabovice, gdje se nalaze stijene Velikog kuka i Međeđa stijena, sa 1.200, odnosno 1.300 metara visine vertikale, na čijim se vrhovima ponovo nalaze zaobljeni dijelovi obrasli travom.

- Upravo zbog svega toga, uvijek sam za ovaj lokalitet volio u šali reći da je to ustvari Divna Grabovica. Međutim, tamo su sada napravili šljunčaru i sada se polako ali sigurno ulazi u planinu i izvlače glacijalni nanosi šljunka, čime se nepovratno uništava cijela dolina. Objektivno tvrdim da ovaj lokalitet može ponuditi i mnogo više od Paklenice u Hrvatskoj, koja je bez sumnje prelijepa i koja skoro cijele godine bukvalno vrvi od turista - kaže Bozja.

U Bosni i Hercegovini se, kaže naš sagovornik, jako puno priča o zaštiti planina.

- Ali, to je samo deklarativno, jer se na konkretnoj zaštiti radi jako malo. Ipak, obzirom da je u BiH sve više mladih ljudi koji rade na afirmaciji i ponovnom otkrivanju planina, postoji šansa da se sa riječi pređe i na djela - kaže Bozja.

Vraća se i divljač

Prije nekoliko desetaka godina na poljanama Igmana mogla su se sresti velika krda jelena i srna, koja su, kako su godine prolazile, nestajala.

Neko vrijeme vidjeti divlju životinju bila je prava rijetkost, ali kako kaže Drago Bozja, u posljednje vrijeme one se vraćaju, tako da više i nije tolika rijetkost naići na tragove srna, vuka, ali i medvjeda.

Krenuti s Trebevića

- Prva destinacija koju bih ja preporučio nekome ko se tek želi početi baviti planinarenjem je, svakako, Trebević. To je planina koja pruža sve moguće uvjete i za običnog hodača, ali i za ekstremnog penjača. Sljedeća preporuka bio bi lokalitet Čavljaka, Bukovika i Crepoljskog koji također nudi za svakoga ponešto, a onda, u svakom slučaju, Igman - kaže Drago Bozja.

Put kroz munike

U 79 godina koliko Drago Bozja hoda planinama, dosta se toga promijenilo, na gore nažalost.

Najviše štete načinjeno je, kaže naš sagovornik, sječom šuma, a kao jedan od takvih primjera navodi lijevu stranu Visočice koja je bila izuzetno bogata munikom, jednom vrstom bora.

Onda je pametnim ljudima iz općine palo na pamet da se u tom reonu napravi požarni put, upravo na terenu gdje bi i u slučaju požara bilo, zbog prevelikog nagiba, nemoguće prići bilo kakvim vozilom, a kamoli običnim vatrogasnim kamionom.

Put je napravljen po propisima, dakle minimalne širine pet metara i dužine oko šest kilometara. Broj posječenih stabala je nepoznat, ali sva je građa, naravno prodata.