Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Foto: Mevludin Mekić

- Garantujem da u Vranici leži pet milijardi maraka u zlatu, kristalu, hijalofanu... - tvrdi  Amel Beganović, minerolog amater, koji nas dočekuje u svom ugostiteljskom objektu u centru Zenice koji je zapravo svojevrsni muzej sa desetinama izloženih eksponata minerala i kristala.

MUSTAFIN KAPITALAC: Sa njegovom konstatacijom slaže se i Musfafa Haskić, poznatiji kao Mujo, osoba za koju se slobodno može reći da je pionir amaterskog istraživanja minerala na ovom području i osoba koja je educirala i zaintrigirala niz mladih minerologa amatera, među kojima je bio i Amel.

To, međutim, nije nešto po čemu je Mujo stekao svjetsku slavu u krugu stručne javnosti. Mujo je 2009. godine na području Busovače iskopao najvredniji kristal ikada pronađen u Bosni i Hercegovini.

- Busovača je u svijetu minerologije poznatija od BiH jer je tamo nalazište hijalofana, koji se može naći samo u BiH i praktično više nigdje u svijetu. Te 2009. godine, na lokalitetu Zagradski potok, pronašao sam nalazište hijalofana. Među njima je bio i kapitalac od osam i po kilograma. Kada sam ga ugledao, zagrlio sam ga kao bebu i valjao se od sreće. To je bio jedinstven primjerak, apsolutni šampion u svijetu. Neprocjenjiv je - prisjeća se Mujo najvećeg ulova, dok Amel dodaje da je samo na osnovu težine vrijednost ovog uzroka oko 165.000 eura, ne računajući njegovu posebnost i unikatnost koji svakako samo povećavaju cijenu.

SLUČAJAN SUSRET: Nedugo nakon otkrića, i najpoznatiji njemački časopis posvećen mineralima objavio je priču o Mujinom kapitalnom hijalofanu.

- Hijalofan je teže naći nego dijamant. To je barijev adular i ima ga samo u BiH, odnosno u Busovači. Njegova arhitektura je posebno lijepa. Ima četiri strane, četiri sprata, i na vrhu ima „korpica“. Fascinantan izgled. Kalijevog adulara ima dosta u svijetu, ali ne i barijevog - pojašnjava Mujo, koji nam potom pojašnjava kako se zapravo obreo u svijetu minerala.

Kako to obično biva, sve je započelo slučajnim susretom u šumi nakon rata kada je krenuo u berbu šumskih plodova.

- Tada sam u šumi sreo grupu Austrijanaca, a pošto znam njemački jezik ušao sam sa njima u konverzaciju. Rekli su mi da traže kristale i to me je zaintrigiralo iako prije toga nisam znao ništa o tome. Sa vremenom sam shvatio da Austrijanci i Slovenci bolje poznaju naše šume i resurse od nas. Koriste se mapama još iz doba Austro-Ugarske i dobro poznaju nalazišta. Ostvarili su kontakte sa lokalnim stanovništvom i za male pare otkupljuju vrijedne primjerke. Sada imate i Kineze koji traže zlato oko Gornjeg Vakufa - tvrdi Haskić.

HAJDE, POPIJ: Njegove navode potvrđuje i Beganović, koji tu „bagatelnost“ slikovito ilustruje.

- Naši ljudi ne znaju kolika vrijednost leži u zemlji, a to strani mešetari koriste. Dolaze stranci i za nikakve pare kupuju naše resurse. Žalosno je što stranci vrijedne primjerke ovdje plaćaju janjetinom, alkoholom i ćevapima. Ponapijaju i nahrane naše amatere i za mizerne pare dobijaju kristale -ogorčen je Beganović.

Amel za sebe i nekoliko svojih kolega kaže da su predstavnici generacije „mladih i obrazovanih“ minerologa amatera koji su sebi kao misiju postavili educiranje širih narodnih masa u cilju zaštite prirodnih resursa i generalne promjene stava o minerologiji. Haskić godinama, vođen entuzijazmom, vodi djecu na obližnja nalazišta gdje ih na licu mjesta upoznaje sa čudesnim svijetom minerala i kristala, mnogim školama je poklonilo zbirke minerala, a tri primjerka hijalofana je poklonilo i Muzeju u Sarajevu mada je prilikom posjete muzeju u postavci vidio samo jedan. Šta se desilo sa druga dva, ne zna.

POZIV DRŽAVI: Amel pak iz stručne literature vadi neke osnovne podatke o mineralima što onda u formi skripte dijeli u edukativne svrhe lokalnom stanovništvu.

Očekivano, nadaju se angažmanu države i zakonskom regulisanju ove oblasti čime bi se na opštu korist konačno stalo ukraj mešetarenju.

- Sada je amaterima nemoguće dobiti koncesiju. Nikada ne znate gdje možete naći kristale tako da ne možete tražiti koncesiju za jednu lokaciju. Najbolje bi bilo da se mogu izdavati godišnje pojedinačne dozvole, odnosno koncesije koje bi za strance bile neuporedivo skuplje nego za domaće. Ako žele kopati, neka plate. Trebalo bi zakonski uvesti pravila da se zna do koje se dubine smije kopati, da se jama mora zatrpati nakon iskopavanja što sada nije slučaj. Time bi se stvorilo i razvilo tržište u BiH, cijene bi bile neuporedivo veće, eksponati bi bili certificirani, država bi imala dodatne prihode, priroda bi se bolje održavala, otvorila bi se nova radna mjesta i aktivirali bi mrtvi kapital koji sada leži u zemlji. Ponavljam, samo u Vranici leži bar pet milijardi maraka zlata, kristala, hijalofana... Naši potoci su također puni zlata - misli Beganović.

VJEŠTAČKO JEZERO: I sami polazimo u „edukativnu ekskurziju“, a prvi lokalitet je Mošćanica. Na prostoru nekadašnjeg površinskog kopa rudnika uglja, nedaleko od Zenice, naši domaćini nas dovode do velike stijene kalcita koja je obično prva stanica minerolozima amaterima. Iako kalcit ne spada u grupu najvrednijih kristala sa regulisanom regulativom i razvojem tržišta kalcit bi nesumnjivo imao komercijalnu vrijednost.

- Kvadrat kalcita, debljine dva centimetra, ispoliran, vrijedan je 250 eura - kaže Amel dok nam rukom pokazuje male ili veće primjerke kalcita razbacane oko stijene.

Na Mošćanici ne ostajemo dugo pa krećemo u pravcu Busovače, tačnije prema Busovačkoj planini koja spada u najpopularnija i najizdašnija nalazišta. Sat kasnije, stižemo na mjesto gdje je iskopan već pomenuti najvredniji „kamen“ ikada iskopan u BiH. Lokalitet, površine par stotina kvadrata, danas se nalazi pod vodom, vještačkim jezerom.

- Nedugo nakon mog pronalaska, opština je odlučila da pregradi potok i napravi akomulaciju tako da je cijelo nalazište pod vodom da bi spriječila navalu i dalja iskopavanja - kaže Haskić, dok Amel dodaje da se ispod vode sigurno krije višemilionska vrijednost.

TRAŽI KVARCNU STIJENU: Šumskim putem nastavljamo dalje uz magmatsku planinu, a uz put primjećujemo rupe i otvore koji su ostali iza nečijih „istraživanja“.

- Ovdje najviše ima gorskog kristala, pa čađavca, pirita, moriona, ametista, hijalofana, anatasa, florita, citrina... U biti se traži kvarcna stijena koja je jedan od pokazatelja da u blizini ima kristala, a onda se ona prati i pažljivo otkopava do prve rupe ili pukotine - pojašnjavaju naši sagovornici, uz konstataciju da kristal nije lako naći, a i faktor sreće je uvijek bitan.

Nekoliko trenutaka kasnije Mujo i Amel vještim okom primjećuju jednu rupu u zemlji koja im se, na bazi iskustva, učinila vrlo zanimljivom. Instinkt ih nije izdao. Kratkim pregledom utvrđuju da bi se moglo raditi o hijalofanu čije fragmente prepoznaju po ostatku iskopina. Minerolozi amateri od alata uglavnom koriste ručne alate poput ašova, pijuka, čekića...

- Planina je naša država i ja ću umrijeti u planini - kaže nam kraju Mujo, pola u šali, a pola u zbilji.