Maglić, veličanstveni gorostas, prepun strmih i surovih litica, naš je najveći dio Dinarskog masiva, s istoimenim vrhom visokim 2.386 metara, za kojeg se tvrdi da je bar pola od 365 dana u godini skriven u magli.

Nalazi se na istoku BiH i sam vrh pravi granicu sa Crnom Gorom, na čijoj strani se nalazi deset metara viši vrh Veliki vitao, a okružen Pivom i Sutjeskom, povezuje dvije države pješačkom stazom Via Dinarice. Maglić je sastavni dio Nacionalnog parka Sutjeska u kome se nalazi i jedina preostala evropska prašuma Perućica. Južne padine Maglića se spuštaju ka Trnovačkom jezeru, jednom od najljepših gorskih jezera.

Strme litice Maglića su pravi izazov za planinare i alpiniste. Pristup najvišem vrhu Maglića je moguć iz dva pravca.

S istoka započinje Poštarev put. Staza se najprije tri kilometra lagano uspinje kroz vegetaciju, da bi zatim izašla na strmi kamenjar.

Markacija će vas dalje voditi preko Sipara i Klanca, koji je najopasniji dio ovog puta ka vrhu. To je puno teži i zahtjevniji pravac, koji se preporučuje samo iskusnim planinarima i alpinistima.

Staza je duga 4,6 kilometara u jednom pravcu. Sajle koje se koriste za savladavanje ovog pravca su oštećene i labave, pa se preporučuje oprez.

Za ovaj uspon je potrebno dva i po do tri sata penjanja, u zavisnosti od toga koliko ste kondiciono spremni i alpinistički vješti.

Drugi prilaz je sa Prijevora, preko Suhe jezerine, do Trnovačkog jezera koje se nalazi u Crnoj Gori i gdje se obično kampuje i priprema za uspon na vrh.

Planinarska staza dalje vodi pored spomenika poznatog planinara, visokogorca Branka Karišika Brace, koji je tragično izgubio život na Magliću, pa dalje ide preko Šarene lastve i Carevog dola, do samog krova Maglića.

Ovaj pravac je puno lakši, ali i duže traje.

I jedan i drugi pristup zahtijevaju dobru kondiciju, tehniku i iskustvo, posebno u zimskim uslovima kada su jaki udari vjetra i kad postoji velika vjerovatnoća da dođe i do lavina, o čemu svjedoče otrgnuta rasuta stabla na Suhoj jezerini.

Vremenske (ne)prilike se na ovoj planini u zimskim uslovima mijenjaju kao na traci, a magla zna biti gusta da izgleda kao da hodate kroz tijesto.

Prepoznatljiv sa svojim zeleno-bijelim dekorom i sa visokim stjenovitim vrhovima, Maglić zapravo predstavlja sinonim planine i izazova za planinare. Poznati su tradicionalni pohodi planinara na Maglić.

Najpoznatije visoravni koje pripadaju Magliću su Vučevo sa vrhom Crni vrh, Rujevac, Snježnica, Prijevor i Mratinjska gora.

Na Magliću, na 2.000 metara nadmorske visine, postoji izvor na Carevom dolu koji nikad ne presušuje, što je rijetkost na ovim visinama. U podnožju postoji nekoliko izvora sa svih strana, ali je najveći onaj na Prijevoru.

Iskusni planinari, koji su dobro upoznali ćud ove planine, znaju svu neodoljivu snagu i privlačnosti, ali znaju i uvijek upozoravaju one neiskusne posjetioce očarane fantastičnim prizorima, na onu njegovu opasnu, nepredvidivu stranu.