Je li ekološki način razmišljanja moguć u gradu? Mora li zagađenje biti naša sudbina? Postoji li lijek za nasilje i jesu li rješenja iz New Yorka primjenjiva u Los Angelesu, Zagrebu, Sarajevu, Pekingu? Kako vladati aglomeracijom od 35 miliona stanovnika? Je li infrastruktura onaj faktor koji će srušiti grad? Je li perspektiva grada ovisna isključivo o novcu ili ideje, kvalitetni ljudi i dobra organizacija još imaju šanse? Sva ova pitanja postavio je novinar i publicista Ozren Kebo, u tekstu objavljenom u Sarajevskim sveskama početkom daleke 2008. godine, pod naslovom Grad i kako ga preživjeti.

INICIJATIVA

I evo nas, deset godina poslije! Ekipa mladih entuzijasta, studenata sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu koje predvodi mr. sc. Selma Haračić Berbić, svi sa Odsjeka za hortikulturu, ima samo jedno pitanje: "Pariz, Beč, London! Zašto ne i Sarajevo?" Zamislili su projekat pod nazivom "Ekološka estetika grada", a kako bi svojom inicijativom ukazali da, kad smo postali društvo koje hronično pati od "nedostatka prirode", moramo pronalaziti nova rješenja za spas od betonskih zdanja čiji smo zarobljenici postali. Baš kao što to rade navedene svjetske metropole.

- Čovjek je izgradnjom modernih građevina i infrastrukturnih rješenja mislio na sve, ali ne i na očuvanje prirode koja ga okružuje. Modernizacija ljudskih naselja donijela je udobnosti, ali i probleme, kao što su visoke temperature u gradovima za vrijeme ljetnih vrućina, aerozagađenja, gradska buka... Opravdana predviđanja su da će ti problemi postati kompleksniji i izražajniji - kaže nam Haračić Berbić.

Zato su ona i studenti, kroz navedenu incijativu, željeli ukazati na značaj upravljanja i očuvanja zelenih površina, ali i podizanja novih nekonvencionalnih zelenih površina kroz nove inovativne tehnike koje se danas koriste širom svijeta.

U  Bosni i Hercegovini je evidentno smanjenje zelenih površina iako do sada o tome ne postoje precizni podaci. No, kako naša sagovornica ističe, postoje normativi prilikom projektovanja objekata koji preciziraju da 15-20 posto  prostora treba da zauzima zelena površina u odnosu na bruto površinu obuhvaćenu projektom.

- U nemogućnosti projektanta da ispoštuje ovu proceduru bilo bi poželjno  da barem izvrši kompenzaciju kroz nekonvencionalne metode podizanja zelenih površina. To, naprimjer, znači podići krovni ili vertikalni vrt, osvježiti betonske kamene zidove sa biljnim otocima, odnosno uključiti takozvanu zelenu infrastrukturu. Prilikom planiranja projektnog rješenja, ako želimo da opstanak u gradu bude održiv, neophodno je u projekt ubaciti i ekološku dimenziju - naglašava naša sagovornica.

Koristi koje bi ovakvi projekti uz primjenu ove zelene infrastrukture pružili krajnjim korisnicima su mnogostruki. Ekološka je smanjenje temperaturnih ekstrema, smanjenje buke, prašine, utjecaj na kvalitet vazduha, filtracija vode. One ekonomske su da krovni vrtovi, kvalitetno postavljeni, imaju duži rok trajanja od klasičnih krovnih konstrukcija, da je moguća i proizvodnja cvijeća, povrća i ljekovitog bilja. Na površinama gdje konstrukcija objekta dozvoljava,  moguće je krovove pretvoriti u zelene oaze za sport i rekreaciju. U zonama gdje je formirana zelena infrastruktura dobiva se na kvaliteti življenja, manja je potrošnja energenata za hlađenje, povećava se atraktivnost gradske zone. Cijena nekretnine raste, a turistički potencijali su obogaćeni sa novim i maštovitim ponudama.

UKLJUČITI STRUKU

Potencijal ove tehnike je ogroman, kaže naša sagovornica, a navodi i da se ne smiju zaboraviti ni dobrobiti koje integracija prirode u gradske zone ima i za naše zdravlje. Jer, zar ne bi svako od nas želio da ga u stanu probudi miris đurđevka, procvjetalog na prozoru vlastite zgrade? Da nam zamiriše trava poslije kiše!? Da osjećaj nesputane prirode koji tražimo vozeći se kilometrima daleko od grada, imamo tu, pred nosom!?

- Da bi ovakvi kompleksni projekti mogli zaživjeti neophodnoje da u projektantskim timovima budu ljudi dovoljno hrabri, stručni i spremni na izazove. Pošto je fokus projektnog rješenja rast i razvoj biljnog materijala, neophodno je da u timu bude stručnjak koji vlada znanjem o biljnom materijalu koji je adaptivan za urbane sredine, kao i daljne provođenje mjera njege. Neizostavno je učešće inženjera hortikulture! - ističe Haračić Berbić.

Naučnici različitih profila poduzimaju ogromne napore da pokušaju barem umanjiti negativne pojave izazvane ljudskim faktorom. Fascinantni su napori pojedinih projektanata da kroz inovativne, maštovite projekte integrišu prirodu u sklopu ljudskih naselja. U svijetu se već implementiraju projekti podizanje krovnih vrtova, zelenih fasada i dr. Haračić Berbić kaže da je kod nas to još u inicijalnoj fazi, ali da bi u gradskim zonama neke od nekonvecionalnih metoda formiranja zelenih površina bile poželjne kao ekološka estetika grada, te da je na  našim gradskim površinama moguće formirati vertikalne i krovne vrtove.

Izgleda da su studenti Šumarskog fakulteta koji su inicirali projekat "Ekološka estetika grada" pronašli odgovor na pitanje sa početka našeg teksta "Grad i kako ga preživjeti". Uz napomenu da se ni oni, niti ostali studenti njihovog odsjeka, kao budući stručnjaci hortikulture, ne mogu marginalizirati  u ovim procesima koji neminovno moraju doći i u svemu tome se moraju itekako pitati.

PREDSTAVILI SE I NA INTERIO SAJMU

Ekipa studenata i studentica, predvođena Selmom Haračić Berbić, učestvovala je na 35. međunarodnom specijalizovanom sajamu unutrašnjeg i vanjskog namještaja i prateće industrije – INTERIO, održanom od 14. do 18. marta u Sarajevu. Imala je zanimljivu kreativnu prezentaciju svoga projekta koja je probudila veliki interes posjetilaca ovog sajma. Sve uz, kako naša sagovornica  ističe, izuzetnu podršku dekana fakulteta prof. dr. Mirze Dautbašića i prodekana prof. dr. Faruka Bogunića, koji su prepoznali značaj, kreativnost i entuzijazam ove ekipe.

I PROIZVODNJA I HOTELIJERSTVO

Naša sagovornica navodi zanimljiv primjer zelenog krova hotela Fairmont u Vankuveru, u Kanadi. Naime, krov hotela je pretvoren u krovnu baštu u kojoj se gaji povrće, cvijeće i aromatično bilje.

- Proizvodna površina u potpunosti obezbjeđuje potrebe hotela za navedenim namirnicama i na taj način hotel ostvaruje uštedu od 20.000 do 30.000 kanadskih dolara. Gosti hotela imaju i mogućnost da uživaju u lijepom pogledu, što povećava i cijenu hotelskog smještaja - kaže Haračić Berbić.