Samo 12 km od Mostara, na rijeci Buni, nalazi se čaroban gradić Blagaj, srednjovjekovni grad Humske države iz koje je polovinom XV stoljeća/vijeka nastala današnja Hercegovina. Sa ruševina starog grada ili kule Herceg Stjepana, pruža se prelijepa panorama doline Neretve, slika koja opravdava cijeli sat penjanja na vrh ovih ruševina.

U Blagaju je i čuveno Vrelo rijeke Bune, najjači kraški izvor na teritoriju Evrope sa prosječnim godišnjim protokom vode od 43 m3 u sekundi. Izvor se nalazi ispod kamene litice visoke 200 m, a u blizini samog izvora je izgrađena i derviška Tekija, koja sa okolnom prirodom čini jedinstvenu i neponovljivu cjelinu. Voda izvire iz pećine široke 15-ak metara, a francuski ronioci su istražili da je podzemni tok vrela Bune dug oko 200 m. Voda je izuzetno hladna i čista i predstavlja stanište endemske vrste potočne pastrmke. Blagaj, sa svojim gradom, predivnim pejsažom i spektakularnim izvorom rijeke Bune, jedno je od blaga koje nikako ne treba zaobići prolazeći kroz ovu regiju.

Stjepan Grad

Stari grad Blagaj (Bona, Stjepan-grad) je sagrađen na najistaknutijem mjestu visokog i teško pristupačnog kraškog brda iznad vrela rijeke Bune. Bosanski vladari u Blagaju, još od vremena kralja Tvrtka, izdaju povelje, a u maju/svibnju 1404. godine Blagaj postaje jedno od sjedišta vojvode Sandalja Hranića, a zatim i hercega Stjepana Vukčića Kosače, po kojem je grad u narodu dobio ime Stjepan-grad. Ovaj hercegov grad je zapravo bio gradska palača, opasana tvrdim bedemima s nazubljenim vrhovima koji su i danas vidljivi. Bio je okosnica političkih i vojnih turbulencija hercegove zemlje sve do 1473. godine kad ga je osvojila turska vojska te je kasnije postao sjedište i rezidencija kadije. Za razliku od drugih bosanskohercegovačkih utvrda, blagajska tvrđava je smještena na prirodno zaravnjenom terenu, nad okomitim liticama sa južne, zapadne i sjeverne strane. Pristup u vidu oštrih serpentina, vodi do ulaza u najčvršćem istočnom zidu predvorja. Među otkrivenim arhitektonskim objektima najznačajniji su ostaci palače koja je nastala krajem XIV i početkom XV stoljeća/ vijeka, u vrijeme vojvode Sandalja Hranića. Usporedbom strukture zidova mogu se pratiti različite faze gradnje i popravke od najranijeg vremena njegovog nastanka u IV stoljeću/vijeku.

Kraljica Katarina Kosača-Kotromanjić

Rođena je 1425. godine u Stjepangradu starom gradu – današnjem Blagaju. Otac Stjepan Kosača je 20. siječnja/januara 1448. godine u povelji njemačko-rimskog cara Fridriha III Imenovan “Herzog”-om, što je na njemačkom jeziku značilo “vojvoda”. Stjepan Kosača je imao i prije titulu Vojvode zemlje Hum kojom je vladao iz Stjepangrada. Njemu se međutim svidio njemački naziv titule Vojvode “Herzog”, pa je zemlju Hum u svojoj diplomatsko-upravnoj korespondenciji dekretima preimenovao u Hercegovinu. Princeza Hercegovine Katarina se udala za bosanskog princa Stjepana Tomaša Kotromanića. Tim brakom su Hercegovina i Bosna bile ujedinjene. Stjepan Tomaš Kotromanić postaje kraljem Bosne i Hercegovine, a Katarina kraljicom. Stolovali su u kraljevskom gradu Bobovcu pokraj Kraljeve Sutjeske. Kraljica Katarina je umrla u Rimu 25. listopada/ oktobra 1478. godine.

Tekija na Buni

Na desnoj obali rijeke, u prelijepom scenariju kakav samo priroda može ostvariti, nalazi se Tekija, kuća derviša iz XVI stoljeća/vijeka, koja kao da lebdi između stijene i vode; vijekovima/stoljećima to je mjesto molitve i meditacije. Unutar objekta nalaze se sobe za učenje, za molitvu, “musafirhana” (soba za goste ili putnike u prolazu), kuhinja i hamam. U blizini Tekije nalazi se prostorija (turbe), koja čuva spomen na derviše Sari-Saltuka i Ačik-pašu. Tekija je bogomolja u kojoj se okupljaju, borave i vrše vjerske obrede derviši (sufije). Tekije su građene na ulazu u grad odnosno kasabu i često su predstavljale prvi izgrađeni objekat. Gradili su ih derviši, a služile su i kao mjesta za odmor ili prenoćište za putnike namjernike. U Bosni i Hercegovini pojavljuju se dolaskom islama u XV stoljeću/ vijeku, mada su neke izgrađene i prije dolaska Osmanlija. U Tekiji na Buni, svake godine u maju/ svibnju se organizira vjerska manifestacija „Dani mevluda i zikra“ na kojoj pored derviša iz zemlje i inostranstva prisustvuje više hiljada posjetitelja. Tekija na Buni, otvorena za posjetitelje/posjetioce tokom cijele godine, jedan je od najrelevantnijih primjera sakralno-rezidencijalne islamske kulture Bosne I Hercegovine.

Blagajska tekija

Prizor koji oduzima dah: visoka, beskrajna, strma stijena iz koje impresivno izvire rijeka Buna. Blagajska tekija nalazi se uz  sami izvor, stvarajući jedinstveni mistični ambijent. Takva kombinacija veličanstvene prirode, arhitekture i simbolike je izvanredna. Tekija Blagaj sagrađena je, pretpostavlja se, neposredno nakon uspostavljanja osmanske vlasti u Hercegovini, najkasnije oko 1520. godine, i predstavlja vrijednu sakralno-stambenu zgradu islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini, sa očitim karakteristikama baroknog utjecaja na Osmansku arhitektura. Tekija na izvoru Bune u Blagaju kod Mostara prvi put se spominje u Putopisu Evlije Ćelebije, poznatog putopisca koji je putovao ovim krajem 1664. godine. Danas je sačuvana samo zgrada Tekije, musafirhane i turbeta, u kojoj su dvije grobnice (turbe) označena drvenim daskama. Nema pisanih podataka o tome ko je ovdje sahranjen, ali prema legendi to je Achik-paša (Muhammad Hindi), koji je postao šeik ove tekije 1848. godine. U drugom grobu, prema legendi, počiva Sari-Saltuk, koji je misteriozno nestao na izvoru Buna, ostavljajući za sobom buzdovan i mač. Sari-Saltukova grobnica u Blagaju jedna je od osam poznatih saltučkih grobnica širom bivšeg Osmanskog carstva, koje danas hodočaste derviši.

Stari Grad Herceg Stjepan Kosača Blagaj

Nekadašnje srednjovjekovno središte Huma - Tvrđava hercega Stjepana Vukčića Kosače (ili Stari grad Blagaj lokalno poznat kao Stjepan-grad), odakle je nastalo današnje ime Hercegovina, nalazi se na brdu iznad srednjovjekovnog lokaliteta Blagaj i izvora rijeke Bune, na vrhu impresivne krške stijene. Srednjovjekovna utvrda Stjepana Kosače, sagrađena na kasnoantičkoj tvrđavi iznad Blagaja, bila je gradska palača, okružena tvrdim zidinama s nazubljenim vrhovima koji su i danas vidljivi. Stjepan-grad bio je grad hercega Stjepana Vukčića Kosače, po kojem je i dobio ime. Njegova historija svjedoči o burnim vremenima ovog područja. Zbog svog položaja na granici doline Neretve i Jadranskog mora, Blagaj je bio važno političko središte kojim su vladali knezovi i vojvode (herceg). Ovaj grad bio je okosnica političkih i vojnih turbulencija do 1473. godine, kada ga je osvojila osmanska vojska i postao sjedište i prebivalište sudije (kadije). Legenda kaže da je u gradu Stjepanu herceg Stjepan Kosača navodno zakopao svoje blago, a da je Blagaj dobio ime po tom neotkrivenom blagu. Kosačina kćerka Katarina, koja se smatra posljednjom bosanskom kraljicom, rođena je u Blagaju. Ostaci ove povijesne gradine, njeni čvrsti i masivni bedemi sugeriraju da je to bio izuzetan kompleks. Povjesničari vjeruju da je gradina bila podijeljena na dva dijela: Stari grad (Stjepan-grad) i Mala utvrda do sredine 10. stoljeća. Ulaz u grad zatvarala je gvozdena kapija. 1827. zemljotres je ozbiljno oštetio temelje i 1835. godine objekat je napušten. Danas će vas šetnja uređenom stazom do impozantnih zidova ove tvrđave počastiti veličanstvenim pogledom na čitav Blagaj, rijeku Bunu i očaravajuću dolinu Neretve.

Projekat Moje selo tvoja destinacija realizira se uz podršku Federalnog ministratsva okoliša i tuirzma.