Na području Podrinja, čije je središte grad Loznica, postoji stoljećima star paganski običaj spaljivanja "lila", koji se prave od mlade kore divlje trešnje ili breze na lješnikovom štapu. Lile se pale velikim obrednim vatrama na mjestima okupljanja ljudi, na trgovima, raskršćima, gdje svi zajedno "lilaju" i vesele se uz narodnu pjesmu i ples. Sam događaj paljenja lila scenski je spektakl, vizualni dojam igre plamenom, koja se ove godine održala u Loznici, na tradicionalnom festivalu "LiLalo".

Poznati novinar i turistički djelatnik iz Udruženja turističkih novinara Srbije - Fijet, Radmilo Bumber objasnio nam je da je LiLalo festival u Srbiji poznat po hedonističkom spoju tradicije i atraktivne turističke ponude.

- Glavna atrakcija ovog festivala je "Lilanje", a to je paljenje baklji od mlade kore divlje trešnje ili breze na lješnjakovom štapu. Služi za čišćenje od vještica, vampira, đavla, vremenskih nepogoda i svega ostalog. Na Petrovdan, kada je najtopliji dan u godini, u Srbiji postoji običaj paljenja ljiljana, nakon čega dolaze Petrove jabuke, ljiljani i vile, dolaze svi mladi i veseli, a zli odlaze. Ovo je lijep običaj koji prerasta u međunarodnu manifestaciju i pozivam sve vaše čitaoce da sljedeće godine dođu na Lilanje 11. jula u prelijepu Loznicu, rekao nam je Bumber.

I mi smo se u predvečerje dana uključili u sami proces lilanja, vrtimo goruće baklje oko sebe u krug razbacujući žar iz goruće kore divlje trešnje, u ritualu zajedno sa stotinama drugih Lozničana i turista, svi zajedno kod crkve Presvete Bogorodice sagrađene 1873. godine, tjerajući njihove demone i zle duhove, za zdravlje, uspjeh i mir u svijetu.

Vraćajući se tako prošlosti i tradiciji, nastavili smo dalje u otkrivanju etno-tradicije Loznice i Podrinja, selivši se kroz stoljeća do Tršića i velikog srpskog filologa, etnografa, obnovitelja i reformatora ćirilice, Vuka Stefanovića Karadžića, koji je rođen u ovom mjestu. Tršić je danas kulturno-povijesno mjesto u kojem se slavi njegovo djelo, turistička atrakcija koja osim edukativnog ima i glazbeno-scenski karakter.

- U čast Vuka Stefanovića Karadžića svake godine organiziramo Vukov sabor u njegovom rodnom mjestu Tršić kod Loznice, gdje slavimo njegovo djelo, srpsko pismo i povijest. Njemu u čast napravili smo etno kompleks u Tršiću sa 35 objekata narodnog graditeljstva sa različitim postavkama, među kojima je i rodna kuća Vuka Karadžića. Izgradili smo i Muzej Sabora, galeriju, radionicu starih zanata, crkvu, abadžijski samostan, muzej jezika i pisma, kuću književnika. To je učinjeno kako bi što više ljudi došlo ovdje i upoznalo Vuka Karadžića i njegovo djelo. Sve je to evidentirano u nacionalnom registru nematerijalne kulturne baštine Srbije. U tijeku je postupak zaštite od UNESCO-a, a nalazi se iu konkurenciji za izbor najboljeg turističkog sela na svijetu koje bira Svjetska turistička organizacija UN-a (UNWTO)- rekao je Miroslav Terzić, kustos-povjesničar etno kompleksa Tršić.

U blizini Tršića nalazi se manastir Tronoša iz 13. vijeka, mesto gdje je u 18. veku Vuk Karadžić učio i savladavao prve korake u azbuci, gde je započeo put velikog reformatora ćirilice, pravopisa i gramatike srpskog jezika. Po njemu je to i naziv Vukove abecede. O tome svjedoči i sam muzej u samostanu.
U blizini Tršića i Tronoše, seoski put do sela Šurica, kuda smo se uputili, manje začuđeni gdje smo „škljocnuli“ u stilu filma „Ko to tamo peva“, također je u korelaciji sa stoljećima, a kako drugačije kada je u pitanju upoznavanje sa seoskim turizmom u etno domaćinstvu „Šurička bajka“.

A tamo nas domaćini, bračni par Dragić Stefanović, dočekuju u zagrljaju, uz pjesmu „Božanska ženo, boginje moja“ i trpezom sa domaćim čudima: pitama „savijačima“, sirevima, kajmakom, pršutom, kulenom, kobasicama, dimljenim šniclama, janjcima ispod sača, „svadbarskim kupusom“, domaćim lepinicama... domaćim pićem.

Na pitanje odakle naziv Šurićka bajka, voditelj Dragić Stefanović odgovara da on i njegova supruga Zorica već 35 godina, okruženi prirodom, žive bajku iz koje su rođena tri sina. Ona ujutro odmota pitu, a on pjeva svojoj kraljici.

– Mi pravimo našu bajku da omogućimo dobrim ljudima, iz inozemstva ili iz domovine, da u ovoj prirodi, miru, tišini i ljepoti, dožive ono što mi živimo svaki dan, kao u bajci, i da vide da smo dobri domaćini, da kušaju domaće etno gastronomske specijalitete. Dolaze nam gosti iz Turske, Emirata, Rusije, Kanade, iz regije. Imamo dvije sobe s kupaonicama, prostoriju u kojoj mogu sami pripremati hranu. Noćenje s doručkom košta 20 eura- rekao nam je Dragić Stefanović.

Od Šurićke bajke i iz vjekova oko Loznice, u najtoplijim ljetnim danima, na oko 38 stupnjeva, kada vam "mozak proključa", Podrinje nudi nekoliko turističkih mjesta za rashlađivanje. Među njima su Banja Koviljača i rijeka Drina.

Prvo smo se okupali u raskošnim bazenima Banje Koviljače, gdje je nakon rashlađivanja uslijedila stručna masaža, za opuštanje prije daljnjih ljepota Podrinja.
Banja Koviljača je jedna od najljepših i najljekovitijih banja na Balkanu, sa bogatim izvorima sumporne vode, ljekovitog blata, povoljnim klimatskim uvjetima, kao i brojnim kulturno-povijesnim spomenicima koji su neodoljiv izazov za sve vidove turizma.

Izgrađen tijekom dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća s luksuznim hotelima i vilama, park koji povezuje sadržaje lječilišta lijepo je uređen. Nadaleko poznati Kursalon glavno je mjesto zabave od 1939. godine, a ovdje je otvoren prvi kazino na Balkanu. Plijeni svojom ljepotom, a bogat interijer još uvijek nosi duh prošlosti. Ovdje smo uživali uz koncert poznatog violiniste Stefana Milenkovića.

Druga lokacija za "rashlađivanje" je naravno brza i bistra Drina u čijoj se blizini nalazi etno selo Sončeva reka. Ovo etno selo je jedinstvena oaza za odmor, opuštanje, sport i rekreaciju koja je potrebna ljudima opterećenim svakodnevnim obavezama i brzim tempom života.

Isterivanje đavola i zlih duhova u nama, kroz upoznavanje tradicije i turističkih potencijala, završavamo ispunjavanjem pozitivne energije u Loznici koncertom, glazbom i plesom, u jazz verziji sa najboljim orkestrom u Srbiji, uz Black Mambi legendarnog Šabana Bajramovića, ili po izboru, koncertom u Tršiću legendarne grupe Parni Valjak.

Tekst i foto: Oliver Branković